Foto: Tax Credits, Flickr
Pojam socijalizma za različite ljude ima mnogobrojna raznolika značenja, no bez obzira kako ga definirali, u mjesecima koji su upravo pred nama taj će pojam biti žestoko testiran. Test će biti vidljiv svakome dok se države diljem planeta suočavaju nedostatkom novca i opterećujućim dugovima koje je nemoguće vratiti, ali i drugim financijskim obećanjima koja nisu u stanju izvršiti. Ukratko, ideološki bankrot socijalizma bit će ogoljen zahvaljujući nesolventnosti država.
Sve se to prije ili kasnije moglo očekivati. Razloge tomu nije teško razumjeti.
Država kao bajka
Taj ideološki bankrot izvrsno je izražen od strane Cecila Palmera, britanskog autora i zagovaratelja osobnih prava: “Socijalizam funkcionira jedino u raju gdje nije potreban, i u paklu gdje ga stječemo sami po sebi.”
A ugledni ekonomist Frederic Bastiat, koji je prije 150 godina dao izvrsno opažanje o tada tek rođenom socijalizmu, nesolventnost države objašnjava ovako: “Država je predivna bajka u kojoj svatko nastoji živjeti na račun svakoga drugoga.” Mnogo kasnije, Margaret Thatcher, kao senzitivna političarka, pragmatično je objasnila: “Problem sa socijalizmom je u činjenici da na koncu sasvim ostanete bez tuđeg novca.”
Uzmimo za primjer Grčku. Prošloga je tjedna stopa povrata na njezine desetogodišnje obveznice uzletjela neposredno nakon što su joj ocjenjivačke agencije smanjile bonitet, što je konačno otkrilo kako Grčka nema financijskih resursa potrebnih za povrat vlastita duga, zbog čega su njezine obveznice postale gotovo bezvrijedne.
Priprema za rat i u vrijeme mira
Nisu daleko od Grčke ni Latvija, Španjolska, Irska, Velika Britanija, te gotovo sve ostale europske zemlje, premda se možda još hvale obveznicama u statusu “vrijedno investiranja”. Stvarnost jest da ocjenjivačke agencije još nisu do kraja postale svjesne širine i dubine nesolventnosti država ili pak namjerno zatvaraju oči pred problemom. E, da, ne smijemo zaboraviti Island koji je, dakako, već doživio slom.
Kako nam je uspjelo pasti na tako niske grane? Nobelovac Friedrich von Hayek nudi odgovor u svojoj nevjerojatno pronicljivoj i dalekovidnoj knjizi “Put u ropstvo” napisanoj u završnim godinama Drugoga svjetskog rata.
Hayekova središnja tema jest da ratovi jačaju moć suvremene države zato jer priprema za rat traje i u vrijeme mira. To se trajno stanje pripreme vremenom širi na poslove socijalnoga blagostanja, i to s kobnim posljedicama. Najvažnije je da se gospodarska aktivnost koči rastom državnoga aparata kroz smanjenje produktivnosti radne snage i resursa. Drugim riječima, budući da država ne stvara potrebne robe i usluge, ona predstavlja ekonomski teret produktivnom sektoru gospodarstva.
Erozija osobnih sloboda
Potom, dok državni aparat raste, interesne skupine postaju sve brojnije i moćnije, što dovodi do korupcije u politici. Novi ratovi, političke tenzije i gospodarske krize potiču demagoge i diktatorske vođe da dodatno jačaju državu i njezine moći na štetu svakog od nas pojedinaca. Hayekovim riječima: “Izvanredna stanja oduvijek su bila izgovor za eroziju zajamčenih osobnih sloboda.”
Hayek je primijetio kako suptilna šteta učinjena produktivnoj ekonomiji, te vidljiv rast države što nastaje kao posljedica socijalizma, postaju očiti tek protekom dužeg vremena. Mi smo danas dosegli tu točku.
Veći je broj ljudi koji su ovisni o državi nego broj onih koji joj trebaju osigurati novac kako bi država mogla ispuniti svoja obećanja. U većini zemalja Europe više od 50 posto stanovništva već odavno ovisi o državi a ne o privatnom sektoru, no čak i u Sjedinjenim Američkim Državama – koje su dugo smatrane bastionom kapitalizma, slobodnoga tržišta i ograničene moći države – 58 posto stanovništva svoje prihode na ovaj ili onaj način stječe od države.
Što kaže Churchil
Sukladno tome, mi smo danas na prekretnici. Jedan put vodi još većoj količini socijalizma, većoj demagogiji i na kraju diktaturi koja obećava “funkcionirajući” socijalizam. Drugi vodi u kapitalističko društvo kakvo je Amerika nekada bila, sa slobodnim tržištem, ograničenom moći države, te bezuvjetnom vladavinom prava.
Nadamo se da ćemo odabrati ispravno. Ako to ne učinimo, Winston Churchil nas podsjeća što nas čeka: “Imanentan grijeh kapitalizma jest neravnomjerna raspodjela blagostanja; imenantna vrlina socijalizma jest ravnomjerna raspodjela bijede.”
