Foto: 401(K) 2013, Flickr
Hrvatska, dakako, nikada neće u nekoliko dana postati svjetska gospodarska velesila, zato jer naša elita nema mentalne odvažnosti razmišljati izvan šablona.
Ali svejedno, strahovito me zabavlja misao kako je u trenutnoj svjetskoj gospodarskoj konstelaciji Hrvatskoj apsolutno to nadohvat ruke.
Štoviše, očekujem da će se uskoro netko sjetiti učiniti ono što bih ja učinio da sam premijerka Kosor i guverner Rohatinski. Mogla bi to biti Kina, ali ima i drugih kandidata na Dalekom Istoku. A kad se to dogodi, uživat ću ponovno čitati ovu kolumnu. 🙂
Što to ima Švicarska…?
Prije nego što vam otkrijem taj jednostavan, šokantan i učinkovit plan, postavio bih vam pitanje koje ste već vjerojatno čuli, razbijali glavu njime i vjerojatno došli do poluodgovora koji vas nije zadovoljio.
Što to ima Švicarska, a što nema Hrvatska, pa da je tako sretna i berićetna?
Dobro, možda ste bili zadovoljni odgovorom, ali to zadovoljstvo bilo je neka vrsta mazohističkog zadovoljstva, u kojem otkrivate da smo mi Hrvati zapravo bijedne ništarije, greška prirode, koje možeš tući dovijeka, i neće se promijeniti. A to nije točno. Razlika između Švicarske i Hrvatske samo je jedna. Švicarske elite znaju razmišljati izvan šablona.
Kratak dogovor
A sada plan. Premijerka Kosor i guverner Rohatinski trebaju se naći i kratko dogovoriti par stvari. A zatim poći svaki na svoj posao.
Premijerka Kosor mora, potom, donijeti tri važne mjere.
Prvo, smanjiti odmah sve poreze za 70 do 90 posto. Što više, to bolje. Povezano s time, ukinuti sva parafiskalna davanja. Komorska članarina – nula kuna. Spomenička renta – nula kuna. Naknade za hrvatske šume, hrvatske vode, hrvatske planine, hrvatske doline – nula kuna.
Drugo, zabraniti hrvatskoj birokraciji da radi. Ne i da prima plaću, to ne. Samo ne smiju ništa raditi. Ne smiju primati stranke, ne smiju tražiti nikakve potvrde, ne smiju izdavati nikakve potvrde. I za to će dobivati plaću i sve beneficije kao do sada. Do penzije.
Treće, treba se pripremiti za potrošnju oceana, pravoga tsunamija državnih prihoda koje će joj osigurati guverner Rohatinski na način kako će biti objašnjeno za trenutak.
Zalijevanje milijardama
Što znači “pripremiti se za potrošnju”? Premijerka Kosor, prije nego što državnu blagajnu zaliju milijarde i milijarde eura, treba donijeti čvrstu odluku da će tu poplavu novca utrošiti na vraćanje svakog, pa i najsitnijeg inozemnog kredita. Nakon što se poplava povuče, Hrvatska ne smije biti dužna niti centa.
Rohatinski istovremeno treba učiniti sljedeće.
Sve raspoložive rezerve u stranim valutama treba odmah pretvoriti u zlato. Pri tome treba nastojati da zlatne rezerve pokriju što veći iznos ukupne svote kunske gotovine u optjecaju. Ako uspije doseći pokrivenost kune u zlatu do visine 40 posto, na konju smo. Toliko Švicarci imaju svojih franaka pokrivenih u zlatu. Ako mu uspije doseći pokrivenost od 100 posto ili više, nitko nam više ništa ne može.
Gužva na šalteru
Nakon što sve to učini, treba cijelome svijetu proglasiti konvertibilnost kune u zlato. Treba reći cijelome svijetu: svaka kuna koju donesete na šalter Hrvatske narodne banke bit će moguće konvertirati u zlato. Bez izuzetka.
I tada će nastati jagma za kunama. Vrijednost kune šiknut će u nebesa. Za sve nove eure, dolare, jene itd koje stranci dođu prodati za kune u Hrvatskoj odmah treba kupovati novo i novo zlato.
Hrvatska će u trenutku postati vijest na svim svjetskim televizijama. Bit će to internacionalni šok, koji će u Hrvatsku donijeti toliko kapitala da ćemo se u njemu moći kupati.
Man’te satove i čokolade
Naravno, to će značiti i zadnji čavao u lijes hrvatske izvozne privrede, ali ona je ionako već desetljećima u agoniji. Pa zašto onda naprosto ne isključiti aparat?
Umjesto toga, Hrvati će se početi baviti najunosnijim zanimanjem na svijetu. Postat će bankari. Na koncu, i Švicarska je zapravo, ruku na srce, svoj prosperitet izgradila na svojim bankama. A ne na satovima i čokoladama.
