Nakon govora guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog pred saborskim zastupnicima u srijedu 7. srpnja 2010, htio bih vam objasniti što se zapravo zbiva. Važno je to razumjeti, budući da nas čeka gospodarski holokaust, pa bi trebalo razmisliti o bježanju u “Švicarsku”. (Za neupućene, mudri su njemački Židovi za vrijeme nacizma bježali iz Njemačke u Švicarsku kako bi se spasili od holokausta, a manje mudri ostali su pod Hitlerovom čizmom da budu sažgani u koncentracijskim logorima.)
Hrvatska je dosegla zapadne standarde
Dakle, što se to zbiva s nama Hrvatima? Zbiva se isto, pa još i mnogo gore, od onoga što se zbiva u većini zemalja “razvijenoga” svijeta. U zadnjih je nekoliko desetljeća Zapad stekao dojam da uzimanje kredita nije loša, nego dobra stvar, i da smo bogatiji što smo više dužni. U tom je pogledu Hrvatska dosegla zapadne standarde, nemamo se čega stidjeti.
Svakom razumnom čovjeku ta logika apsolutno nije normalna. Ona je, međutim, u svijest prosječnih ljudi kroz višegodišnju nesmiljenu propagandu ušla kao neoboriva istina. Ipak, bez obzira na propagandu, ona predstavlja bezočnu laž, što će se i pokazati kroz užasan gospodarski holokaust koji je tu, odmah iza ugla.
Pretpostavka da je dug dobra, a ne loša stvar prenesena je u sve pore društva. Političari su je osobito rado prihvatili, jer im omogućuje da posuđuju i potkupljuju narod različitim privilegijama. Te su se privilegije poput karcinoma proširile hrvatskim društvom, do mjere da se na njih više uopće ne gleda kao na opaku bolest, nego kao na ljudsko pravo i esencijalnu potrebu.
Narod robova
Primjer? Besplatno obrazovanje (čak i fakultetsko!), besplatne medicinske usluge, subvencioniran predškolski odgoj, subvencioniran lokalni prijevoz, naknade za nezaposlene, naknade za porodilje, poticaji poljoprivrednicima… Nije to, dakako, potpun popis.
Hrvatice i Hrvati postali su narod robova, koji se ne zna pobrinuti za sebe, nego je odgovornost za svoju sudbinu predao političarima u ruke. Koji će ih prije ili kasnije predati logorskoj vatrici ekonomskog holokausta.
A sada, usredotočite svoju pozornost. Duboko udahnite i dobro razmislite o onome što ću vam sada reći.
Političarska opsjena i prijevara
Većina onoga što se plaća iz proračuna posredno se ili neposredno plaća iz duga. Ako dug nije direktan, stvoren vladinim zaduživanjem u inozemstvu, onda je indirektan, privatnim zaduživanjem gospodarstvenika, iz kojeg se onda plaćaju porezi, ili je još indirektniji, kada mali potrošači kupuju na kredit i time istovremeno plaćaju porez i na ono što još nisu ni zaradili.
Da se nismo zadužili kao što jesmo, ni u živčanom ludilu ne bismo si mogli priuštiti sve te divne beneficije koje sam spomenuo nešto ranije. Ako vas je tko uvjerio u suprotno, nasjeli ste na propagandu od koje će vas uskoro zaboljeti glava.
Osobito su u nepovoljnom položaju oni koji su svoje plaće godinama primali iz kredita. A to je, dakle, većina onih koji svoje prihode (posredno ili neposredno) primaju iz državnog proračuna.
Oni, jadni, potpuno su nesvjesni činjenice da svoj život temelje na neodrživoj pretpostavci kako je dug dobra, a ne loša stvar. Stekli su dojam da je proračunski novac iz kojeg dobivaju plaću stvarna činjenica, a ne političarska opsjena i prijevara.
Niste primijetili da euro nije čvrst?
A ako su ti “mudri” Hrvati, na temelju svoje “sigurne plaćice” u “državnoj službici” uzeli još pokoji “kreditić” za “stančić” ili “autić”, njihova je sudbina zapečaćena. Prema njima će predstojeći ekonomski holokaust biti najsuroviji.
Iz situacije u koju smo se doveli nema laganih izlaza. Guverner Hrvatske narodne banke saborskim zastupnicima prijeti prestankom obrane tečaja i devalvacijom kune. Obrani tečaja prema čemu? Euru? Devalvaciji kune prema čemu? Euru?
Poštovane Hrvatice i Hrvati, ne znam jeste li primijetili, no euro po čvrstoći ni blizu nije onome što je nekada bila njemačka marka. Niste? Šteta. Ako se ne probudite, ne otrijeznite, ne išamarate i ne suočite s realnošću, izgubit ćete sve. A najprije ćete izgubiti realnu vrijednost svoje ušteđevine u eurima. Potom i one u kunama.
I euro i kuna u proteklih su šest mjeseci u odnosu na zlato izgubili gotovo trećinu vrijednosti. I to je pravi pokazatelj devalvacije koja se upravo događa pred našim očima. Dakle, prijetnje Rohatinskog nisu prijetnje. One se već obistinjuju, dok ovo čitate.
I zato treba kupovati zlato. I zato treba kupovati zlato.