Foto: © Budda | Dreamstime Stock Photos & Stock Free Images
Investiranje u zlato moguće je na nekoliko načina, od kojih svaki ima svoje prednosti i nedostatke. Sve ono što navodimo za ulaganje u zlato vrijedi i za ulaganje u druge plemenite kovine.
1. Ulaganje u alocirano fizičko zlato
Najkonzervativniji i najtradicionalniji oblik ulaganja u zlato jest kupnja zlata u fizičkome obliku, odnosno, u obliku zlatnih poluga ili zlatnih kovanica.
Kupljene investicijske proizvode ulagač pohranjuje u privatnome sefu, kod kuće, u banci ili kod specijalizirane tvrtke za iznajmljivanje privatnih sefova, ili pak na takozvanom alociranom računu u zajedničkom trezoru kod tvrtke koja se bavi pohranom investicijskoga zlata.
Alocirani oblik pohranjivanja kupljenih investicijskih proizvoda jest onaj kod kojega kupac u zajednički trezor pohranjuje zlatnu polugu jedinstvenih svojstava s precizno definiranim serijskim brojem. Kupac zna da je točno određeni fizički objekt u njegovu privatnome posjedu, što znači da tvrtka koja pohranjuje polugu ne smije isporučiti niti jednu drugu polugu istih svojstava i težine, nego samo i isključivo onu koju je kupac pohranio na alocirani račun.
Prednost ulaganja u alocirano zlato jest u činjenici da investitor može u potpunosti izbjeći svaki rizik treće strane, odnosno, rizik nemogućnosti isporuke pohranjenih investicijskih proizvoda. Zlatne poluge i kovanice pod isključivom su i suverenom kontrolom ulagača, neprekidno su mu dostupne i u svakom ih trenutku može preuzeti i prenijeti na drugo, sigurnije mjesto, ako procijeni da postojeći uvjeti pohrane nisu dovoljno uvjerljivi.
Nedostatkom se može smatrati činjenica da je za pohranu alociranoga zlata potrebno uložiti određena sredstva za postizanje prihvatljive razine sigurnosti. To podrazumijeva kupnju privatnoga sefa ili pak pohranu u iznajmljenome sefu, pri čemu je potrebno platiti određeni iznos najma.
2. Ulaganje u nealocirano fizičko zlato
Investiranje u zlato na nealociranome računu predstavlja ulaganje u zlato pohranjeno u zajednički trezor tvrtke ili fonda koji upravlja portfeljom većeg broja ulagača istovremeno. Pri tome investitor stječe pravo na vlasništvo dijela ukupne pohranjene količine plemenite kovine, no, taj dio nije precizno određen niti fizički odijeljen od zlata drugih ulagača.
Primjerice, zlatna poluga od jednoga kilograma može biti istovremeno podijeljenome vlasništvu više investitora, pri čemu svaki kupac ima djelić vlasništva u skladu s iznosom što ga je uplatio tvrtki ili fondu koja za njega čuva investicijsko zlato.
Investiranje u nealocirano zlato na tržištu se pojavljuje u različitim oblicima. Poznati zlatni investicijski fond SPDR Gold Trust kupuje i pohranjuje nealocirano zlato za investitore koji kupuju njegove udjele. Također, neki trgovci investicijskim zlatom nude takozvane zlatne certifikate, odnosno, potvrde o kupljenim zlatnim polugama ili zlatnim kovanicama koje se čuvaju u trezoru trgovca. U slučaju ako kupac zatraži isporuku nealociranoga zlata, tvrtka koja pohranjuje zlato nerijetko naplaćuje troškove “usitnjavanja” zlata u skladu sa zahtjevom kupca.
Prednost ulaganja u nealocirano zlato jest u tome što su troškovi pohrane u pravilu znatno manji nego kod alociranoga zlata. No, s druge strane kupac nema punu kontrolu nad kupljenim zlatom. Stoga tvrtka koja pohranjuje nealocirano zlato može to zlato privremeno posuđivati u svrhu stjecanja profita, što je legitiman način smanjenja troškova pohrane većih količina zlatnih poluga i kovanica, ali istovremeno predstavlja i rizik treće strane za investitora koji je svoje zlato povjerio na čuvanje na nealociranom računu.
