Sven Sambunjak urednik je portala Srebrozlato.com i Zlatnici.com, te konzultant za investicijsko zlato i srebro Plemenit.com

Kada hodate ulicom i svijet gledate kao ulagač, odnosno, kao osoba koja nastoji za budućnost sačuvati vrijednost svoje osobne krvavo stečene (i potom investirane) imovine, najvažnija stvar na koju morate obraćati pozornost jest: tko od prolaznika kroz vaš život troši više nego što zarađuje.

Zašto je to strahovito važno? Zato jer vam takvi ljudi ne mogu osigurati sigurnu budućnost. Jedino što ti ljudi mogu jest – mogu vas prije ili kasnije pokrasti, legalno ili nelegalno. Oni su za vašu investiranu imovinu ne samo beskorisni, oni su iznimno opasni.

Za vas, koji se nadate u buduće kapitalne dobitke u svrhu sigurne starosti, ti ljudi nisu opasni jedino ako u njima vidite potencijal da jednoga dana prestanu biti beskorisni, i napokon započnu zarađivati više nego što troše. Jer, matematika je neumoljiva. Kada svoj krvavo zarađeni novac ulažete u papirnata sredstva ulaganja – poput dionica, obveznica ili gotovog novca – bez obzira činili to izravno na burzi kao aktivni ulagač ili putem državnih fondova prvog, drugog i trećeg mirovinskog stupa kao pasivni ulagač, vi zapravo ulažete u nadu da će vam jednom u budućnosti, za pet, deset, dvadeset ili pedeset godina, netko vratiti ne samo glavnicu, nego još i prilično izdašnu kamatu. A taj “netko” ne može biti nitko tko troši više nego što zarađuje.

Kuća zaražena kugom

U redu, nakon što smo ustanovili fundamente, trebamo vidjeti kako ćemo ustanoviti da pojedini prolaznik na ulici, osoba koju susrećete u tramvaju, na trgu, u autobusu, na vlaku, doista troši više nego što zarađuje, pa da je se možete (kao investitor) kloniti u širokome luku, poput kuće zaražene kugom.

Morate tom čovjeku, muškarcu ili ženi, pogledati u lice i postaviti sebi pitanje. “U tijeku cijelog njegova ili njezina života, hoće li ta osoba zaraditi više nego što će potrošiti ili će potrošiti više nego što će zaraditi?” Naravno da to nećete moći utvrditi nakon samo jednog pogleda u njezino lice: životi svakog od nas mogu uvijek krenuti raznolikim putevima, trošitelji mogu preko noći postati stvaratelji vrijednosti, i obrnuto.

No, unatoč tome što je to za svakog pojedinog čovjeka nemoguće utvrditi, ako pokušamo svakog pojedinca smjestiti u pojedinu klasu i potom pokušamo procijeniti potencijal svake od tih klasa ljudi da budu korisni za vašu budućnost možemo dobiti prilično jasnu sliku o sigurnosti vaše investicije. Ulažete li više u ljude koji imaju potencijal oploditi vašu investiciju ili pak u ljude koji imaju potencijal uništiti je i obezvrijediti?

Radost ne možete jesti

Prije nego što nastavim s procjenom svakog pojedinog prolaznika koji vam dolazi u susret, želio bih se nakratko pozabaviti moralnošću takvog pristupa razmišljanja prema svojim bližnjima.

Ja ne želim reći da ova žena koja upravo prolazi kraj vas, onaj muškarac s druge strane ceste i ona bakica tamo na uglu – koji će kada se zbroji sva vrijednost u njihovu životu potrošiti više dobara nego što će ih stvoriti – nisu duše vrijedne poštovanja. Oni će možda predstavljati radost za vas i za druge ljude. A ta radost ne može se mjeriti novcem. No, mi ovdje govorimo o konkretnim, opipljivim dobrima. Radost se ne može jesti, radošću se ne možete grijati po zimi, i radošću ne možete napuniti spremnik benzina u svom automobilu. Za sve te stvari mora postojati netko tko će proizvesti više za vas (i za ovu ženu i za onog muškarca i za onu bakicu na uglu) nego što će potrošiti. Svi oni koji nisu spremni suočiti se sa surovim istinama poput ove, ne mogu biti uspješni ulagači.

U redu, a sada krenimo s procjenama prolaznika koji vam dolaze u susret. Tko će od njih tijekom cijeloga svojega života sigurno, sto posto, garantirano potrošiti više nego što su proizveli? Ili tko će od njih najvjerojatnije, prilično izvjesno potrošiti više nego što su proizveli?

Krenimo redom.

Prolaznik ili prolaznica koja radi kao državni službenik, koja lupa štambilje i provjerava točnost ispunjenih formulara, smatra kako stvara dodatnu vrijednost za građanstvo, ali to je samo iluzija. Ona misli kako su zbog njezina posla ljudi zaštićeni, jer da nema nje, ljudi koji su k njoj došli po štambilj ili formular vjerojatno bi nastradali od neke iznenadne, nepoznate katastrofe, poput krađe, požara, poplave, potresa i tako dalje. No, budimo realni: to je u najvećem broju situacija neistina. U 99 posto slučajeva, da smo napravili nešto korisno bez tog štambilja i bez tog papira, nikome se ništa loše ne bi dogodilo. A onih preostalih jedan posto slučajeva ne može se izbjeći. Zlo i naopako u životu se događa sa štambiljima ili bez njih. (Ja bih tu sad mogao još spomenuti i kako postoji šansa da bi se zle stvari mogle dogoditi baš zbog toga što postoje državni službenici, poput mita, korupcije, stvaranja dodatnih i nepotrebnih birokratskih procedura, itd, ali ne idimo preduboko.)

Političari bolji od političara

Sljedeći prolaznik za kojeg možete sa sto postotnom sigurnoću znati da proizvodi manje nego što troši jest političar, bez obzira je li on dužnosnik na lokalnom, županijskom ili državnom nivou. Političari su po definiciji ljudi koji troše više nego što proizvode. Nikada još nisam naišao na čovjeka koji bi mogao pojesti nešto, odjenuti nešto ili se zagrijati nečim (osim ako nismo ironični pa upotrijebimo njihove spise) što je proizveo političar.

Naravno, kao i u slučaju državnog službenika, i za političara bismo također mogli tvrditi kako bi nam se bez njega mogla dogoditi neka katastrofa, tipa napad mađarske vojske sa sjevera, slovenske vojske sa zapada, te udružene rusko-srpske vojske s istoka. OK, stoga, u redu. Uzmimo da neki političari stvaraju više vrijednosti nego što je troše, ali gledajući općenito, u globalu, riječ je nedvojbeno o klasi ljudi kojih bi se svaki pošteni ulagač morao kloniti u širokome luku. Osim, dakako, ako ne spadate u kategoriju ljudi koji svoj profit upravo zarađuju zahvaljujući političarevoj potrošnji. No, ne zaboravite, mi ovdje govorimo o racionalnom, dugoročnom ulaganju u stvarne vrijednosti, a ne govorimo o špekulacijama. Jer, po definiciji, špekulacija nije zarađivanje na stvaranju stvarnih vrijednosti, nego na preraspodjeli postojećih. A jedini stvarni stručnjaci na tom su polju upravo političari.

I to nas dovodi do treće kategorije prolaznika koji troše više nego što zarađuju. A to su poduzetnici koji značajan dio svojeg prihoda zasnivaju na prihodima od političara. Naravno, ja bih ovdje umjesto riječi “političar” mogao upotrijebiti riječ “država”, ali ne želim, zato jer smatram da svaki političar, bez obzira je li na vlasti ili nije, može reći: “država – to sam ja”. A ako još nije postao država, nego je u opoziciji, sigurno može reći: “država – to ću biti ja”, jer ako ne može, onda mora prestati biti političar i mora se početi baviti nečim drugim, korisnijim i uspješnijim.

Dakle, poduzetnici koji značajan dio svojeg prihoda zasnivaju na prihodima od političara iznimno su opasna kategorija za svakog poštenog investitora. Zašto? To su ljudi koji se vrlo uvjerljivo prave da proizvode dodanu vrijednost. Uostalom, oni su “poduzetnici”, zar ne? E, nisu. Oni nisu ništa drugo, nego još bolji političari od samih političara. Oni nas sve vrlo vješto povlače za nos. I to je u konačnici u redu. Zarađivanje novca špekuliranjem danas je jednako tako legalno i društveno prihvatljivo kao što je i zarađivanje novca istinskim stvaranjem dodatne vrijednosti.

No, molim vas. Vi koji čitate ove retke, i koji želite doista sačuvati svoju krvavo stečenu imovinu za budućnost, budite svjesni te činjenice. Jer, ako te činjenice ne budete svjesni, jednom ćete u budućnosti, prije ili kasnije, ostati bez dijela svojeg uloga, a možda i bez cijelog. U svakom slučaju, ako na to ne obraćate pozornost, na kraju priče ostat će vam manje nego na početku. Na kraju dvadesetogodišnjeg, tridesetogodišnjeg ili pedesetogodišnjeg razdoblja, kad se sve skupa zbroji, vrijednost vaše imovine bit će znatno manja nego vrijednost što ste je u životu stekli. Određeni, možda čak i golem dio vaše imovine na ovaj će ili onaj način biti potrošen od strane prolaznika kroz vaš život koji troše više vrijednosti nego što je stvaraju. To je zakon matematike protiv kojega se ne možete boriti nikako drugačije, nego pozornošću i sviješću kako se takvih prolaznika treba bojati i kloniti.

Plemenite kovine nisu obećanje, one su stvarna vrijednost

A sada, prije nego što zaključim, dopustite mi da predložim jednu ulagačku mogućnost koja uglavnom nije prisutna u svijesti ljudi koji proizvode više vrijednosti nego što ih troše. A to su, dakako, plemenite kovine.

Zlato i srebro predstavljaju sredstvo parkiranja stvorene dodatne vrijednosti kod kojih ne postoji opasnost treće strane. Što to znači? Plemenite kovine nisu obećanje o isporuci stvarne vrijednosti, kao što su to primjerice dionice, obveznice ili papirnati novac u banci. Plemente su kovine isporučena stvarna vrijednost. Oni koji tvrde drugačije, u najmanju su ruku nedobronamjerni. Zlato i srebro nikada ne mogu i neće biti manje vrijedni nego što su to papirnati oblici pohrane trajnih vrijednosti. Oni mogu samo i isključivo biti jednako vrijedni ili više vrijedni od spomenutih oblika ulaganja.

Ako se iz bilo kojeg razloga ne možete ili ne želite suočiti s tom istinom o zlatu i srebru, imate sve predispozicije da kao dugoročni ulagač u najboljem slučaju ostvarite goleme gubitke, a u najgorem – izgubite sve. Nadam se da ćete odabrati ispravno.

Plemenit.com – mjesto pouzdane i sigurne kupnje investicijskog zlata i srebra.