Kolumnu piše: Matija Gavrilović
Koliko ste novca do sada uštedjeli za svoju mirovinu? Ako ste poput većine građana Republike Hrvatske, vjerojatno je vaša ušteđevina nedovoljna za sigurnu i mirnu budućnost.
Prema istraživanju koje je za Erste grupu provela agencija IMAS, osamdeset posto građana Republike Hrvatske mjesečno izdvaja dio svojih primanja za štednju. Većina građana štedi za izvanredne situacije, a njih samo 24 posto štedi novce za “zlatne godine”.
Građani Republike Hrvatske uglavnom nisu svjesni važnosti samostalne mirovinske štednje. U Hrvatskoj se mirovinski sustav sastoji od tri mirovinska stupa. Prvi je mirovinski stup međugeneracijske solidarnosti koji je u nadležnosti države i koji je obvezan za sve zaposlene osobe, dok se drugi stup, također obvezan za sve zaposlene, temelji na individualnoj kapitaliziranoj štednji. Treći stup čini dobrovoljno mirovinsko osiguranje, također temeljeno na individualnoj štednji, no samo 7,5 posto Hrvata štedi novce i na ovaj način.
Mirovinski sustav mogao bi se naći u problemima
Prvi stup, koji je u potpunosti pod kontrolom države, može se promatrati kao jedna vrsta Ponzijeve sheme. Sve dok je količina sredstava koje su osiguranici uplaćivali u sustav premašivala količinu novca potrebnog za isplatu mirovina, sustav je odlično funkcionirao. Kako je broj zaposlenih svake godine sve manji, a broj umirovljenika sve veći, sustav je zapao u probleme.
Danas država gotovo polovicu iznosa potrebnog za isplatu mirovina pokriva uzimanjem novca iz državnog proračuna, odnosno zaduživanjem. Upravljanje sustavom na ovaj način dugoročno je neodrživo i samo je pitanje dana kada država više neće biti u stanju isplatiti mirovine za tekući mjesec.
Stanje nije puno bolje niti u drugom stupu koji, iako službeno nije pod nadzorom države, osamdeset posto svoje imovine ulaže u državne obveznice. Hrvatske državne obveznice spadaju među visokorizične, odnosno “junk” obveznice. Vrijednost visokorizičnih obveznica podložna je znatnim oscilacijama na tržištu, a predstavljaju najnižu sigurnost prilikom ulaganja. Visokorizične obveznice su korporativne ili državne obveznice za čije izdavatelje postoji realna opasnost da njihovi izdavatelji završe u bankrotu, odnosno, da ulagači koji su navedene obveznice kupili ne dobiju natrag čak ni uloženu glavnicu, a kamoli kamatu. Hrvatske mirovine su sigurne onoliko koliko je sigurna naša domaća ekonomija. Bankrotira li država, zaboravite na prvi i drugi stup. Ako se to dogodi, građanima ostaje samo treći stup i privatna štednja izvan mirovinskog sustava.
Stabilnost portfelja u svako vrijeme
Udio zlata u portfelju jamči sigurnost
Da bismo smanjili ovisnost o državi i sustavu i osigurali svoj život u mirovini, potrebno je razmisliti o gradnji vlastitog portfelja za budućnost. Prema riječima Gregora Razboršeka, neovisnog analitičara tržišta plemenitih kovina, u teoriji bi se prosječni portfelj pojedinca trebao sastojati od 20 posto zlata, 20 posto novca, 30 posto nekretnina i 30 posto dionica. Svrha štednje u fizičkom zlatu je stabilnost portfelja u svim vremenima. Zlato vlasniku ne donosi nikakvu dividendu niti kamatu. S druge strane, nikada ne može nestati preko noći, uvijek zadržava svoju kupovnu moć te je njegova vrijednost imuna na odluke bilo koje vlade.
Novac tijekom vremena gubi na vrijednosti. Stopa inflacije u Republici Hrvatskoj od 2000. godine do danas, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iznosi kumulativno 44 posto. U istom razdoblju u kojem je vrijednost kune pala 44 posto, vrijednost zlata porasla je 282 posto. Jedna unca zlata je 2000. godine vrijedila 389 američkih dolara (s uračunatom inflacijom), dok danas vrijedi oko 1100 dolara.
Zlato je dobro osiguranje od inflacije, ali i od lošeg upravljanja mirovinskim fondovima od strane države. Svakome bi vlastita sigurnost trebala biti prioritet, stoga je pametno razmisliti o stvaranju vlastite mirovinske štednje u kojoj će zlato imati značajan udjel.
Izvor: erstesvijet.bankarenje.hr/tag/stednja-erste-grupa-imas/
