Na prvi pogled, može se činiti neobjašnjivim i bizarnim da su naše vlade i vladajući 2.000 godina uspjeli zadržati svoje uporište nad monetarnim sustavom, pogotovo kada se uzmu u obzir bezbrojni načini na koje su zloupotrijebili tu moć i iskoristili svoj monopol na štetu svojih građana.
Ovo je olakšavala masovna zabluda i slijepo vjerovanje da se njima i samo njima može povjeriti ova vitalna zadaća te da će oni činiti sve u našem najboljem interesu. Međutim, sada, dok se nepovjerenje prema vladajućima opravdano produbljuje, postaje sve jasnije da samo mi kao pojedinci možemo osigurati svoje najbolje interese i samo je pitanje vremena kada će se ovaj cijeli neosnovani sustav srušiti.
Novac kroz povijest
Da bismo odgovorili na sva pitanja o novcu, moramo najprije razumjeti njegovu povijest. Sve je počelo kada su ljudi prestali biti nomadi i umjesto da su živjeli od prirode, počeli su joj pridavati vrijednost; to je bio početak privatnih imovinskih prava. Osim toga, ljudi su počeli shvaćati da su neki pojedinci sposobniji obavljati određene dužnosti od drugih i tako je započela, ono što danas zovemo, podjela rada. To je povećalo ekonomski učinak i općenito je svima postalo bolje. Ova promjena u načinu na koji je posao obavljan u gospodarstvu, trgovinu između pojedinaca učinio je nužnom. Tako je trampa, ili razmjena dobara i usluga postala uobičajena pojava. Razmjena je imala i svoje nedostatke, jer je zahtijevala ono što je poznato kao “susret jednakih zahtjeva i želja“ kako bi funkcionirala. Na primjer, da biste mogli zamijeniti svoju kravu za tri koze u sustavu razmjene, prvo morate pronaći nekoga tko želi kravu, a ima tri koze i spreman ih je zamijeniti za kravu.
Međutim, koncept novca sve sudionike na tržištu oslobađa od ovog opterećenja i eliminira neučinkovitosti. Nudi mogućnost korištenja robe ili imovine široko prihvaćene i priznate vrijednosti, koja služi “da popuni prazninu“ neusklađenih želja. Kroz ljudsku povijest, mnoge su stvari služile kao novac, od stoke i lišća duhana do školjki i bisera. Čak i danas koristimo riječi koje potječu iz tih vremena i potječu iz latinskog. Poznato je da se ninskom solju plaćala rimska vojska i da je odnos mijenjanja bio unca zlata za uncu soli. Ne treba se stoga čuditi što engleska riječ salary (plaća) potječe od latinske riječi salarium, što znači sol.
Plemeniti metali
Međutim, tijekom tisuća godina, plemeniti metali, a posebno zlato i srebro, pojavili su se kao najbolji oblik novca, dok je zlato s vremenom prevladalo na tržištu. Zlato je stoga bilo prirodni odabir kao rezultat decentraliziranog procesa prirodne selekcije. Zašto? Zato što su ljudi cijenili zlato samo po sebi i prije nego je ono postalo novac. Prema tome, stvarni novac ne stupa na snagu silom ili zakonodavstvom. To je, u biti, tržišni proces u kojem sudionici slobodno odlučuju koji medij razmjene žele koristiti. Zlato i srebro bili su lako prepoznatljivi i prenosivi, bili su rijetki i stoga ispunjavali funkciju vrijednosti koju nisu mogle ugroziti druge ugovorne strane.
Ljudi su danas, posebno na zapadu, zaboravili su da je papirnati novac nekada bio tek vlasnički list nam određenom količinom zlata ili srebra. Čak ni u prošlosti, nije se smatralo mudro hodati okolo s previše zlatnih ili srebrnih kovanica, pa su ljudi počeli pohranjivati svoje zlato kod zlatara, koji je zauzvrat zahtijevao naknadu za čuvanje. Ulagači su još uvijek bili vlasnici i njihovo zlato nije moglo biti posuđeno te su primili potvrdu za svoje depozite. S vremenom su te potvrde i same postale sredstvo plaćanja, budući da su oni bili jamstvo vlasništva nad zlatom, a time i “jednako vrijedni kao zlato“. Taj je razvoj stvorio moderni bankarski sustav i dematerijalizaciju novca.
Pohlepa je, međutim, preuzela, a zlatari su htjeli zaraditi više novca. Zapravo, prvi dokumentirani slučaj prijevare “bankara“ datira iz 393. godine prije Krista. Grčki govornik Izokrat opisao je kako je jedan bankar koristio mito, varao ljude i krivotvorio dokumente kako bi zloupotrijebio zlato koje je bilo povjereno njegovoj “banci“. Ova je praksa postala široko korištena kod zlatara (i drugih skladištara). Oni su, naime, posuđivali zlato koje im je predano na čuvanje i zarađivali kamate na pozajmljivanje zlata u obliku potvrda, koje zakonski nisu bile njihove. Budući da su potvrde smatrane jednako vrijedne kao zlato, povećanjem broja potvrda, oni su zapravo stvarali novac od nikuda i zarađivali kamatu na njega. Ova je shema dobro funkcionirala sve dok su ljudi imali povjerenje u banku i nisu svi istodobno zahtijevali da dođu do svog zlata.
Kroz povijest, ova je praksa smatrana i kažnjavana kao prijevara. No danas je prijevara, pod krinkom bankarstva s djelomičnim rezervama, čak zaštićena od strane države.
Novac gubi moć
Stoga je važno razumjeti da papirnati novac danas nije ništa drugo nego dužnički vrijednosni papir. To nije ništa drugo nego kolateral: obećanje bivše generacije da će buduća generacija otplatiti dug putem poreza i inflacije. Novac koji zaradite gubi kupovnu moć, budući da središnje banke, zajedno s bankama koje uživaju privilegiju “bankarstva djelomičnih rezervi“, sve više tiskaju i devalviraju valutu.
Čovjek može biti slobodan samo ako uživa prava privatnog vlasništva, a monetarni sustav mu dopušta da štedi, osiguravajući da će njegov novac zadržati vrijednost koja neće pasti tijekom vremena, jer njegova vrijednost ne ovisi o volji čovjeka. Nažalost, danas nekoliko ljudi odlučuje što je novac, koliko ga može postojati i uz koje kamate te odlučuju tko ga prvi prima. Stanovništvo se stoga automatski dijeli na nekoliko pobjednika i još više gubitnika. Organizacije i institucije koje su bliže novoj proizvodnji novca, vladi i središnjim bankama, prve dobivaju novostvoreni novac i tako mogu kupovati po postojećim cijena prije nego što se povećaju na štetu svih drugih, koji ne mogu ništa učiniti osim gledati kako njihova ušteđevina postepeno propada i gubi kupovnu moć.
Danas stojimo na rubu revolucije. Slično kao i promjena paradigme i masivni negativni učinci interneta u devedesetima, blockchain aplikacije i kriptovalute imaju potencijal uništiti i obnoviti postojeći sustav. Decentralizirana komunikacija, decentralizirano pravo, decentralizirana proizvodnja i decentralizirani financijski sustav mogu nam omogućiti da povratimo kontrolu i okončamo sve zloupotrebe moći od strane centraliziranih institucija.
U takvom decentraliziranom “ne-sustavu“ koji se temelji na blockchainu, stvarna se imovina može digitalizirati i svaka osoba može sama odlučiti što želi koristiti kao novac. Vlasništvo nad fizičkim zlatom, srebrom ili drugim proizvodima, nekretninama ili dionicama tvrtki koje posluju u stvarnom svijetu također će biti na tržištu. Zamislite svijet kao globalno, povezano, ali potpuno decentralizirano i istinski slobodno tržište. Raspodjela sredstava bit će optimizirana, ljudski talenti će se bolje koristiti nego danas, inovacije će procvjetati, dok će sloboda trgovine s kim god tko želi, bez granica i u bilo kojem obliku valute koji će izabrati, smanjiti troškove, maknuti posrednike i eliminirati sva opterećenja i ograničenja koja nameće država.
Ako mislite da zvuči kao daleka budućnost, razmislite ponovo. Fintech startupi i blockchain projekti već naporno rade na tome širom svijeta, posebno u ključnim kripto-središtima kao što su Švicarska i Lihtenštajn. Naravno, bilo bi glupo vjerovati da će prijelaz u ovaj novi svijet biti potpuno jednostavan i bez izazova. Međutim, na kraju dana moramo odlučiti želimo li živjeti u sustavu, koji nameće i ograničava naš izbor kada je riječ o novcu kakav želimo koristiti, ili želimo povratiti pravo na vlastite odluke.
Izvor: www.silverdoctors.com
