Vlade diljem svijeta nedavno su krenule u “potragu za zlatom“. Ove zemlje imaju taktičan razlog za to, a taj je razlog izravno vezan za očekivanje neizbježnog kraja američke hegemonije.
Središnje banke su među najvećim kupcima zlata. Do sada su, tijekom 2019. godine, kupili 145,5 tona zlata, što je u četvrtini godine više nego što su centralne banke kupile u proteklih šest godina. Jednostavno rečeno, ta brojka predstavlja povećanje od 68 posto u odnosu na prethodnu godinu. Prošle su godine središnje banke povećale svoje rezerve za 651,5 tona u usporedbi s 375 tona u 2017. godini. Navodno je to najviši neto otkup zlata od 1967. godine.
Međutim, najzanimljivija je klasa zemalja koje se okreću sve većoj količini zlata, a mnoge od njih se smatraju protivnicima Washingtona.
Kao i uvijek, Rusija je najveći kupac zlata. Ruska središnja banka kupila je 2018. godine 274,3 tone zlata. Također je odbacila 84 posto svojih udjela u američkim obveznicama.
Turska, još jedna zemlja koja je signalizirala odmak od saveza SAD-a i Europske Unije te veću spremnost na suradnju s američkim ekonomskim i vojnim rivalima poput Rusije, Kine, pa čak i Irana, prodala je oko 38 posto svog američkog duga i kupila sve više i više zlata.
Druge značajne nacije koje povećavaju zlatnu zalihu uključuju Kazahstan, Ekvador, Katar, Srbiju i Kolumbiju, prema najnovijim statistikama. Čak su i Filipini postali novopečeni sljedbenici ovog trenda, povećavajući zalihe zlata u deviznim rezervama, kao i usvajajući zakon kojim se male rudarske kompanije oslobađaju poreza na transakcije i porez na dohodak.
Kao roba, zlato je zanimljivo iz više razloga. Iako je interes mnogih zemalja odmaknuti se od SAD-a i sve manje se oslanjati na dolar, moramo se zapitati: zašto bi zlato u međuvremenu pružilo smisleno rješenje?
Kao što godišnji izvještaj “In Gold We Trust“, koji je objavila financijska tvrtka Incrementum AG, objašnjava: “Povjerenje gleda u budućnost, oblikuje se u sadašnjosti i hrani od prošlosti. Kao monetarna imovina, zlato se može osvrnuti na uspješnu povijest od pet tisuća godina u kojoj je mogla održavati svoju kupovnu moć tijekom dugih razdoblja i nikada nije postala bezvrijedna. Zlato je univerzalna pričuva kojoj se središnje banke, investitori i privatni posjednici iz svih krajeva svijeta, svake religije i svake klase, vraćaju iznova i iznova“.
To nije samo tajna, uvrnuta želja nekolicine nacija koje traže uništenje američke ekonomije, već je potpuno suprotno. Radi se o eroziji povjerenja. Sjedinjenim Američkim Državama se više ne može vjerovati da na međunarodnoj sceni djeluju pošteno. Amerika nameće svoju volju drugim nacijama, koristeći se moći koju imaju preko američkog dolara kako bi snažne zemlje natjerala da se pokore.
Kako je u nedavnom intervjuu izjavio iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif: “To je ono što vjerujem da se događa međunarodnoj zajednici… da ljudi dvaput razmisle prije nego što pregovaraju sa Sjedinjenim Državama, jer znaju da ono što danas vrijedi, možda sutra neće.“
U suštini, zlato daje ljudima “utjehu“. Ne morate se previše truditi da bi vidjeli kako se takvo razmišljanje širi na narode koji su nekad smatrani bliskim saveznicima Washingtona. Prema malezijskoj medijskoj kući pod nazivom Free Malaysia Today, malezijski premijer dr. Mahathir Mohamad nedavno je pozvao na formiranje nove valute potpomognute zlatom, za koju vjeruje da bi zaštitila istočnoazijska gospodarstva od manipulacije trgovaca.
Također je navodno govorio i o utjecaju SAD-a i kako nije povoljno da međunarodna financijska tržišta budu povezana s jedinstvenom valutom koja pripada nacionalnoj državi.
“Vi [SAD] ne djelujete demokratski“, rekao je Mohamad. “To nije na jednoj vlast da odluči. Ako želimo živjeti u ujedinjenom i stabilnom svijetu, moramo pribjeći održivosti kroz dogovor svih zemalja koje imaju interes u tom problemu“, zaključio je.
Ekonomska Ahilova peta Washingtona
Jednom davno, američki je dolar bio podržan zlatnim standardom, u okviru koji je bio poznat kao sustav iz Bretton Woodsa. Sustav je na kraju bio kratkotrajan, budući da je predsjednik Richard Nixon objavio da će SAD napustiti zlatni standard 1971. godine. Umjesto toga, Nixonova administracija postigla je dogovor sa Saudijskom Arabijom prema kojem će se naftom trgovati isključivo jednom valutom – američkim dolarom, a sve uključene države moraju uložiti višak profita natrag u SAD. Prije ili kasnije, svaki član OPEC-a počeo je trgovati naftom u američkim dolarima.
Dok se obično otpisuje kao teorija zavjere, široko podcijenjena ekonomska teorija predviđa da se sposobnost Washingtona da dominira globalnim financijskim tržištima, uglavnom objašnjava činjenicom da se svi izvozi nafte obavljaju u transakcijama koje uključuju američki dolar na međunarodnom tržištu (sa samo malim brojem iznimaka). Američki dolar je također glavna svjetska rezervna valuta, što znači da se većina globalnih transakcija ionako radi pomoću dolara.
Čak su i mainstream časopisi koji odbacuju ovu teoriju bili su prisiljeni to primijetiti. “Važno je da se trgovina obično odvija u dolarima. To znači da oni koji žele kupiti naftu moraju kupiti dolare za kupnju nafte, što povećava potražnju za dolarima na svjetskim financijskim tržištima“, napisao je magazin Foreign Policy.
Oni ljudi koji taj dogovor otpišu kao teoriju zavjere, ne čitaju prave vijesti. Još 1989. godine, u svojoj knjizi “The Roaring ’80“, američki pisac, nagrađivani TV voditelj i insajder na Wall Streetu, George Goodman (također poznat kao Adam Smith), odlično je objasnio zašto je američki dolar bio toliko jak i još se nije raspao.
“Prvo, imamo veliki rezervoar moralnih kredita iz naše pozicije svjetskog vojnog vođe te iz naše prošlosti kao investitora i zajmodavca. Drugo, dolar je ključna valuta. Dolari su ono što diljem svijeta ljudi stavljaju u banke, osiguravaju i denominiraju. Prije dolara, to je bila britanska funta, a Britanci su dobili produžetak mandata svog carstva jer svijet nije pronašao drugu valutu za denominaciju. Ako radite s ključnom valutom, potrebno je više vremena da dođe do problema“, napisao je.
Čak i ako se radi o ludoj, neosnovanoj teoriji zavjere za rubne zajednice YouTube-a, na ovaj način ostatak svijeta sigurno gleda na ovaj jednostrani financijski aranžman. Ovakav način razmišljanja također objašnjava zašto SAD koristi svoje monopol nad dolarom kako bi zlostavljao druge zemlje kroz podvrgavanje sankcijama. To također objašnjava zašto druge zemlje vide moć Washingtona nad globalnim financijskim sektorom kao njegovu Ahilovu petu.
Kao što je izjavio čelnik druge najveće ruske državne banke, Andrey Kostin, u govoru prošle godine: “Vladavina dolara mora se okončati. Ovaj bič, koji Amerikanci koriste u obliku dolara, tada bi, u velikoj mjeri, prestao imati tako ozbiljan utjecaj na globalni financijski sustav“.
Izvor: www.rt.com
