U četvrtak, 26. rujna, europske središnje banke nisu pristale obnoviti sporazum o dogovorenoj prodaji zlata, poznat kao Centralni ugovor o zlatu središnjih banaka (CBGA). Globalno tržište plemenitih metala tako je napokon oslobođeno stoljetne kontrole i manipulacije Banke Engleske te dinastije Rothschild.
Uništenje kartela moćne dinastije
Deset dana ranije, 19. rujna održana je zabava u sjedištu Rothschildovog carstva, uredu banke NM Rothschild & Sons u St. Sweets Laneu u Londonu. Slavila se stogodišnjica takozvanog londonskog popravljanja zlatom i održao dnevni sastanak vodećih bankara radi formiranja cijene zlata.
Godišnjicu su u najužem krugu proslavili predstavnici financijskih divova Barclays, HSBC, Deutsche Banke, Scotiabanke i Societe Generale, top menadžeri London Gold Market Fixing Limiteda, koji su osnivači istih pet banaka i čelnici Engleske Banke, koji su također uvijek sudjelovali u formiranju “tržišnih” kotacija zlata.
Ugostio ih je voditelj banke NM Rothschild & Sons, baron David René de Rothschild. Od prvog dana postojanja kompanije London Gold Market Fixing Limited, 12. rujna 1919. godine, Rothschildi su u njemu predstavljali ne samo svoje financijsko carstvo, već i Banku Engleske.
Slučajno odavanje
O tome su se službenici Banke Engleske slučajno odali u dokumentu objavljenom 1964. godine. Stručnjaci se već dugi niz godina svađaju tko je glavni na tržištu zlata. Je li to središnja banka, odnosno Banke Engleske, ili privatna korporacija u vlasništvu Rothschilda? Godine 2004. banka NM Rothschild & Sons iznenada i službeno odustaje od “ključeva”, koje ustupa Barclaysu.
Analitičari su požurili zaključiti kako je Banka Engleske pobijedila i potpuno preuzela kontrolu nad londonskim fiksiranjem cijena zlata. Ipak, zbunili su se kada se ispostavilo da je šef Barclaysa, Marcus Agius, zet bivšeg direktora NM Rothschilda, Edmund de Rothschild te da u stvari predstavlja interese klana milijardera.
Vrhunac tržišne moći londonskog Gold Fixinga bilo je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon što su Sjedinjene Američke Države 1971. godine odustale od “zlatnog standarda“ za dolar, cijene plemenitih metala naglo su rasle i uvećale se za 25 puta u devet godina. S 35 dolara za uncu u 1971. na 850 dolara u 1980. godini.
Unatoč naporima Rothschilda i Banke Engleske, cijena zlata, bez ikakvog očitog razloga, za dvije godine naglo pada i 1982. je unca zlata stajala nešto više od 300 dolara. Tako su londonski “popravljači” sudjelovali u ekonomskom ratu protiv Sovjetskog Saveza, kojeg je Washington napao nakon uvođenja sovjetskih trupa u Afganistan.
Glavni zadatak bio je srušiti cijene glavne izvozne robe Sovjetskog Saveza – nafte i zlata. U naftnom sektoru, SAD su uspješno surađivale sa Saudijskom Arabijom. Uvjerili su princa Fahda da u zamjenu za opskrbu modernim američkim oružjem naglo poveća i proizvodnju i izvoz.
Problemi s plemenitim metalima
U početku je Washington imao problema sa zlatom. Tajni posjet direktora CIA-e Williama Caseya glavnom gradu Južne Afrike, Pretoriji, kako bi ih uvjerio da povećaju izvoz plemenitih metala, nije uspio. Premijer Peter Botha, kao odgovor na ustupak, zahtijevao je ukidanje međunarodnog bojkota Južne Afrike kao rasističkog režima. Za američkog predsjednika Ronalda Reagana to bi bila politička smrt.
Washington se zato za pomoć obratio Londonu, a “čelična lady“ Margaret Thatcher dala je odgovarajuće upute Banci Engleske. Rothschildi su se lako uključili u borbu protiv komunizma i menadžeri London Gold Market Fixing Limiteda naglo su smanjili cijene dragocjenih metala.
Međutim, proslava pobjeda iz prošlosti i obljetnice u sjedištu NM Rothschild & Sonsa nije bila zabavna. Činjenica je da su se posljednjih godina supervizori ozbiljno zainteresirali za aktivnosti na londonskom upravljanju cijenama zlata.
U prosincu 2013. njemački financijski regulator BaFin zatražio je od Deutsche Banke sve dokumente povezane s trgovanjem zlatom. Nakon toga je nadzorno tijelo provelo nekoliko inspekcija u odjelima banke koje se bave plemenitim metalima. Kao posljedica, u siječnju 2014. Deutsche Banka najavila je svoje povlačenje s popisa “popravljača”.
Manipulacija cijenama zlata
U svibnju 2014. Britansko tijelo za financijski nadzor (FCA) optužilo je Daniela Plunketta, direktora plemenitih metala tvrtke Barclays, da manipulira cijenama zlata. Kažnjen je novčanom kaznom i lišen licence za posredovanje. Barclays se obvezao platiti 26 milijuna funti za “neuspjeh u ispravnom rješavanju sukoba interesa između sebe i kupaca, kao i za propuste u kontrolnim sustavima u vezi određivanja cijena zlata”.
U prosincu 2015. skupina kanadskih ulagača Visokom sudu u Ontariju podnijela je tužbu protiv svih članova londonske organizacije Gold Fixing. Tužili su i London Gold Market Fixing Limited za “zavjeru u ispravljanju, podizanju, smanjenju, održavanju, stabiliziranju, kontrolu ili nerazumnom povećanju cijena zlata i investicijskih instrumenata koji se odnose na zlato”.
Zbog svega toga, Barclays i Societe Generale napustili su kartel, a Scotiabank je reorganizirala posao i zaustavila poslovanje s plemenitim metalima.
“Problemi još uvijek djelujućeg London Gold Market Fixing Limiteda izgledaju toliko ozbiljni da se čitava bivša zajednica čini prokleta. Dakle, samo je pitanje vremena kad će se peti član zloglasnog sindikata, HSBC, naći u problemima”, rekao je Ronan Menley, analitičar tržišta zlata.
Početak kraja
Rothschildovo carstvo još jednom je uspjelo izbjeći probleme, ali je već očito da će stogodišnjica njihovog projekta manipuliranja globalnim tržištem zlata biti posljednja.
Samo tjedan dana nakon obljetnice Rothschilda i prijatelja, svjetsko tržište zlata doživjelo je novi šok. Europske središnje banke 26. rujna nisu obnovile Centralni ugovor o zlatu središnjih banaka (CBGA), sporazum o regulaciji cijena zlata sklopljen 1999. godine.
Nije slučajno da se ugovor CBGA pojavio u godini uvođenja eura. Tvorci europske valute bili su ozbiljno zabrinuti da će stanovnici Starog kontinenta, sa svojim tradicionalnim povjerenjem u zlato, masovno početi razmjenjivati novi novac za plemenite metale i tako potkopati tržišnu vrijednost eura.
Ti strahovi naglo su porasli nakon što je Banka Engleske objavila namjeru da proda više od polovice zlatnih rezervi. Kotacije su odmah pale, a vlasnici novog europskog novca, očekujući naknadno poskupljenje zlata, prebacili su se na jeftiniji plemeniti metal. U stvari, Britanci su, bojeći se gubitka utjecaja u Europi nakon stvaranja EU, jednostavno ucjenjivali kontinentalne partnere uništavanjem nove valute.
Stoga je Europska središnja banka krenula u zaključivanje “Zlatnog sporazuma središnjih banaka“, obvezujući središnje banke zemalja članica EU da ograniče prodaju zlata iz svojih rezervi.
Snažan utjecaj Banke Engleske
U odnosu na glavne svjetske valute i cijene zlata euro je tim ugovorom bio zaštićen. Banka Engleske zauzvrat je dobila snažan utjecaj na politike Europske središnje banke, jer je igrala ključnu ulogu u određivanju cijena zlata putem londonskog Gold Fixinga.
“Zlatni sporazum središnjih banaka“ Europske unije potpisan je na četiri godine, a potom je tri puta produžen, 2004., 2009. i 2014. godine. Ali sljedećeg produljenja nije bilo.
“Za vrijeme trajanja sporazuma, tržište zlata se bitno promijenilo”, objašnjava Europska središnja banka.
“Likvidnost se povećala, baza investitora se povećala, a cijene su skočile pet puta, s 260 dolara u jesen 1999. godine na 1.420 dolara sada”, poručili su bankari iz Frankfurta u vrijeme objave priopćenja, jer je zlato naknadno palo na još uvijek relativno visokih 1.368 dolara po unci.
Zlatne rezerve središnjih banaka obnavljaju se rekordnim tempom
Dakle, više ne postoji rizik od prodaje zlata. Naprotiv, zlatne rezerve središnjih banaka obnavljaju se rekordnim tempom. Prema Svjetskom vijeću za zlato, prošle godine su se te rezerve povećale za 651 tonu, najviše od 1971. godine. Dakle, ukidanje “Zlatnog sporazuma središnjih banaka“ neće srušiti cijene u znatnijoj mjeri.
No stručnjake zabrinjava nešto drugo. Svjetsko tržište zlata je po prvi put u povijesti “slobodno plutajuće”. Stručnjaci su sigurni da će sada cijena plemenitog metala brzo rasti.
Analitičari Citibanke predviđaju da će u sljedećih godinu ili dvije cijena premašiti dvije tisuće dolara za uncu. Trećinu više nego sada, a ovo je tek početak.
“Neću se iznenaditi kad vidim zlato po cijeni od 3.000 dolara po unci”, rekao je David Rosenberg, glavni ekonomist u Gluskin Sheffu i Associatesu, ugledni analitičar na Wall Streetu.
Što sad s dinastijom Rothschild, bankarima njihovih banaka “podružnica“ i menadžerima iz London Gold Market Fixing Limiteda? Vjerojatno će nešto pokušati učiniti da povrate izgubljeni utjecaj, iako je jasno da od njih ne treba očekivati ništa dobro, što je logično.
Izvor: logicno.com
