“Molim te Bože, učini me dobrim… ali ne još!“, rekao je Augustin Hippo (354-430), na putu da konačno postane svetac Katoličke crkve. Pokušavao je pobijediti napast “priležništva“, odnosno žena lakog morala, koje su bile česte pri raspadu rimskog društva krajem četvrtog stoljeća. Augustin je na kraju bio uspješan i pomogao je uspostaviti kršćanski moral kakav je postojao narednih 1500 godina.
Lažna obećanja
Sve je očitije da “doktorski standard” nije, i nikada neće osigurati stabilan, pouzdan i ujednačen monetarni sustav, na kojem se može temeljiti racionalni ekonomski proračun i rastući prosperitet. Umjesto toga, čini se da se tipovi doktoranda spremaju udvostručiti vrstu gluposti koja dosad nije dobro funkcionirala i može dovesti do katastrofe.
Ovi akademici i središnji bankari s doktoratima ostaju vrlo željni uvjeriti svakoga tko će slušati zašto im stvarno, stvarno, treba omogućiti upravljanje našim monetarnim sustavima. Uglavnom je to zbog toga što će njihove vrlo, vrlo dobre ideje pomoći u rješavanju problema koje je ostavila posljednja generacija manipulatora novcem koji imaju doktorate. Oni se kreću u rasponu od obožavatelja Indeksa potrošačkih cijena do zagovornika “Moderne monetarne teorije”.
Priprema za povratak na zlatni standard
Ali, postoji još jedna skupina vođa – nazovimo ih “odraslima“ – koji na te tvrdnje gledaju sa sve većom sumnjom. Riječ je o sveznajućim vođama, poput predsjednika i premijera, vodstvu Kine, elementima “duboke države” unutar CIA-a, NSA-a ili Kremlja i članovima vojske koji ekonomski učinak smatraju važnim dijelom nacionalne sigurnosti. Ovi ljudi mogu vidjeti očigledno. Sustav zlatnog standarda djelovao je vrlo dobro tijekom stoljeća, prije njegova raspada 1971. godine, i čini se da od tada nismo razvili nikakve održive alternative. Čini se da današnji nacionalni čelnici postupno postižu konsenzus o načinu strukturiranja svjetskog monetarnog sustava. Pripremaju se za povratak u sustav zlatnog standarda.
Ali ne još.
Jim Reid, analitičar Deutsche Banka, nedavno je sugerirao da bi fijat valute mogle nestati prije 2030. Reid je rekao da je zlato, koje je nekadašnji i budući novac, vjerojatni nasljednik.
Kraj fiat novca
“Živjeli smo u eri fiat novca od početka 1970-ih. Od tada, gotovo sav postojeći novac imao je samo vrijednost koja se temelji na povjerenju, a posebno povjerenju u sposobnost vlada da zadrže njegovu vrijednost. Prije ovog razdoblja većinu novca, koji je postojao kroz povijest podupirala je sirovina – obično dragocjeni metal poput zlata ili srebra. Kad se novac odvojio od takvog sustava, inflacija je počela rasti (često dramatično). A kad se novac vratio u njega, inflacija se stišala. Smatramo da bi sustav fiat novca trebao biti inherentno nestabilan i podložan visokoj inflaciji. U politici je uvijek jako primamljivo stvarati novac kada ga ništa ne podupire. Sile koje su sadašnji fiat sustav držale zajedno izgledaju krhko i mogle bi nestati u 2020-ima. Ako je to slučaj, to će dovesti do povratne reakcije protiv fijat novca i potražnje za alternativnim valutama, poput zlata ili kriptovaluta“, rekao je.
Međunarodni valutni sustav temeljen na zlatu
Malezijski premijer Mohammad Mahathir nedavno je ponovio svoju dugogodišnju želju za međunarodnim valutnim sustavom temeljenim na zlatu. Mahathir je bio predstavnik obje manje azijske zemlje, ali i islamskog svijeta. Neki misle da je Muammar Qadafi iz Libije dijelom svrgnut jer je imao za cilj uspostaviti panafričku i panislamsku valutu koja se temelji na zlatu.
Kina i Rusija već godinama veličaju zlato, podupirući to očitim planom povećanja svojih rezervi zlatnih poluga.
Predsjednik Trump dosljedno je favorizirao obožavatelje zlatnog standarda. U Savezne rezerve nominirao je trojicu – Stephena Moorea, Hermana Caina i Judy Shelton. Njegov ekonomski savjetnik Lawrence Kudlow, potpredsjednik Mike Pence i predsjednik Svjetske banke, David Malpass, imenovan od Trumpa, također su iskazali zadovoljstvo tom idejom.
Vraćanje dugova i obaveza
Jim Rickards, također jedan od predstavnika u Davosu, rekao je da sporazum u Mar-A-Lagu moguć u našoj budućnosti. Slično Bretton Woods sporazumu kojim je ponovno uspostavljen svjetski zlatni standard 1944. godine. Zapravo, bolje mjesto bi bilo Trumpovo odmaralište Doral na Floridi, koje je nedavno predloženo kao mjesto međunarodnog monetarnog sastanka G7 2020. godine.
Ljudi su okusili posljedice monetarnog nemorala. Pripremaju se da opet budu dobri.
Ali, postoji problem. Uspostavljanje svjetskog sustava zlatnog standarda danas bi značilo da bi sve postojeće dugove i obveze – državne obveznice, socijalno osiguranje, javne i privatne mirovine, državne dugove i obveze – morale biti vraćene u novcu ili ponovno o njima pregovarati.
Povratak funte zlatu
To se može učiniti. Britanska vlada imala je dugove procijenjene na 178% BDP-a na kraju Napoleonovih ratova 1815. Troškovi servisiranja duga preuzeli su 53% prihoda od središnjeg državnog poreza. Bilo bi lako pokušati ih izvući devalvacijom britanske funte, koja je do tada osamnaest godina bila plivajuća valuta. Mnogi su promovirali upravo ovo rješenje. No, umjesto toga, funta se vratila zlatu, smanjili su se porezi, smanjila se potrošnja. Velika Britanija je postala najuspješnija razvijena zemlja devetnaestog stoljeća i, uglavnom zbog porasta BDP-a, omjer duga i BDP-a na kraju je pao ispod 30%.
Danas, čini se, nemamo takav stupanj hrabrosti. Političke bitke – za reformu zdravstva, socijalnog sustava, socijalnog osiguranja, loše navike kroničnog deficita, nedovoljno financirane mirovine, države u bankrotu, studentske zajmove, porezni sustav – izgledaju nepremostivo. Čini se da Kongres, potraćene godine s aferom Russiagate i opoziv, uopće ne mogu postići ništa.
Moderna monetarna teorija
Nagon za održavanjem statusa quo snažan je. Britanija nije imala nikakav sustav socijalne skrbi u ranom devetnaestom stoljeću, sa svim komplikacijama i očekivanjima koja uključuje. S rastućim političkim konsenzusom oko dugoročnog rješenja o zlatnom standardu, također dolazimo do konsenzusa o kratkoročnom pospremanju – raspetljavanju gordijskog čvora – u kojem su sva ova pitanja zapravo nevažna. Nije li to upravo ono što ljudi moderne monetarne teorije obećavaju? U osnovi, to je razdoblje koje u Rickardsovoj knjizi dolazi prije sastanka na Floridi.
Ako ćemo tako postupiti, neka bude tako. Pokušajmo spriječiti da stvari previše ne izostanu iz ruke. Život u Argentini i danas je podnošljiv; život u Venezueli nije. A onda, nakon što smo naučili lekcije i više ne postoje stare institucije, vratimo svjetski sustav zlatnog standarda.
Izvor: www.forbes.com