Alasdair Macleod
Foto: privatni arhiv
Alasdair Macleod iskusan je sudionik svjetskoga financijskog tržišta. Svoju karijeru započeo je kao broker 1970. godine, u doba kada na tržištu vrijednosnica nisu cvjetale ruže. Potom je, kao direktor otvorenoga investicijskog fonda, osobno svjedočio šoku što ga je američki predsjednik Richard Nixon priuštio financijskome sustavu kada je 1971. godine suspendirao konvertibilnost američkog dolara za zlato. Naš je sugovornik mogao promatrati i kako se stvara cjenovni balon na tržištu plemenitih kovina u razdoblju od 1971. do 1980. godine koji je nastao kao posljedica te dalekosežne Nixonove odluke.
Sva ta zbivanja potaknula su ga da nakon umirovljenja odluči svoje vrijeme posvetiti zalaganju za uspostavljanju globalnoga monetarnog sustava na zdravu temelju. A zdrav temelj, po njegovim su riječima upravo zlato i srebro.
Alasdair Macleod danas radi kao viši savjetnik zaklade Goldmoney, koja se, prema njegovim riječima, zalaže upravo za promicanje ideje zdravoga novca. On je jedan od središnjih govornika na ovogodišnjoj 2. konferenciji o investiranju u zlato što se 9. svibnja održava u zagrebačkom hotelu Four Points Panorama, u organizaciji tjednika Lider i naših web stranica.
Poznat ste kao oštar i beskompromisan branitelj plemenitih kovina i njihove funkcije u financijskome sustavu. S kojim se krivim idejama o zlatu i srebru najčešće susrećete u svojim raspravama?
Macleod: Čini se da je većina ljudi danas prihvatilo ideju kako je zlato stvar prošlosti, smatrajući da je suvremeni papirnati novac valjan nadomjestak. Mnogi su, naime, neskloni kupiti zlato ili srebro, jer smatraju da je riječ o spekulativnom ulaganju. Kada vide koliko je cijena plemenitih kovina porasla u zadnjem desetljeću, procjenjuju kako je riječ o razinama koje su opasne za kupnju.
Ipak, kada tim ljudima objasnim temeljna načela Austrijske škole ekonomije, izgleda da oni relativno lako promijene svoje mišljenje. Osim, naravno, ako svoje misli nisu zaključali u neoklasicističku ekonomsku kutiju i ne dopuštaju da iziđu iz nje.
Kako biste opisali svoj angažman u zakladi Goldmoney?
Macleod: James Turk, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za plemenite kovine, koji je osnovao tu zakladu, pozvao me da u njoj budem viši savjetnik. Turk je prošle godine sudjelovao na Konferenciji o investiranju u zlato i druge plemenite kovine koja je održana u Zagrebu. Kao predstavnik zaklade, pišem članke, govorim na konferencijama, dajem intervjue za medije, te pripremam audiovizualne materijale za objavu na internetu.
S Vašega stanovišta, što su najvažniji razlozi zbog kojih bi investitor trebao uvrstiti plemenite kovine u svoj investicijski portfelj?
Macleod: Kolaps kupovne moći papirnatoga novca diljem svijeta neminovan je, on će se dogoditi prije ili kasnije, premda nitko ne može znati niti točno reći kada. Samo nepromišljeni investitori nisu spremni zaštititi se od te mogućnosti kupnjom zlata i srebra.
Zar cijena plemenitih kovina nema preveliku tendenciju naglih skokova i padova, što je neugodno svojstvo za prosječnog investitora?
Macleod: Ne bih rekao. Srebro doista ima nešto oštrije cjenovne amplitude, no zlato u zadnjih deset godina raste po relativno stabilnoj godišnjoj stopi. Korekcija koja se na tržištu zlata nedavno dogodila predstavlja izvrsnu priliku za kupnju u trenutku dok se uzlazni cjenovni trend nastavlja.
Smatrate li kako postoji mogućnost da se u doglednoj budućnosti u svjetskom monetarnom sustavu uspostavi zlatni standard?
Macleod: Zlato će nedvojbeno povratiti svoju vremenom izgubljenu monetarnu ulogu u svijetu, ali to se neće dogoditi kroz američki dolar, euro, britansku funtu ili japanski jen. Vjerujem da će Kinezi biti prvi koji će na neki način dovesti u odnos svoju valutu sa zlatnim rezervama. Procjenjujem, naime, da oni imaju mnogo više zlata u svojim rezervama nešto što je to službeno objavljeno.
Nije, međutim, realno očekivati da će odnos zlata ili srebra prema papirnatim valutama biti čvrsto fiksiran, jer to “učvršćenje” iz političkih razloga ne bi moglo dugo trajati – vrlo bi brzo kolabiralo. Središnje banke sedam najrazvijenijih zemalja svijeta žestoko bi se usprotivile ideji da zlato ima valjanu monetarnu ulogu.
Nije li fiksiranje tečaja papirnate valute za zlato ili srebro nemoguće i s praktičnoga stanovišta, budući da bi valuta koja je na taj način učvršćena bila predmetom “napada” od strane valuta koje nisu na zlatnome standardu?
Macleod: Tehnički gledano, vrijednost neke valute nije nemoguće vezati uz vrijednost zlata, no to zahtijeva da cjenovni odnos bude postavljen na odgovarajućoj razini, ovisno o količini zlatnih rezervi i o količini papirnatog i elektroničkog novca u optjecaju. To bi, nadalje, zahtijevalo samodisciplinu središnje banke koja ima moć proizvodnje novca da se suzdrži od daljnjega kreiranja valute bez pokrića.
No, takav scenarij nije vjerojatan: srednjestrujaški ekonomisti nikada ga nikome ne bi preporučili jer ga smatraju suludim, postojeće tvrtke i poslodavci žele da papirnate valute nastave slabjeti jer im to stvara dodatni profit, a političari žele nastaviti trošiti više nego što su prikupili poreznim opterećenjem, budući da im postojeći sustav to omogućuje. Dakle, nitko od najmoćnijih ljudi zapravo nije zainteresiran za uspostavljanje zlatnoga standarda.
Spomenuli ste da bi Kina mogla svoju valutu na neki način povezati sa zlatom. Kako, ako ne čvrstim fiksiranjem tečaja?
Macleod: Kina neće svoju valutu čvrsto vezati za zlato tako što će proglasiti fiksnu konvertibilnost. Umjesto toga, ona će objaviti kako je njezina valuta “podržana” njezinim zlatnim rezervama. A da Kinezi razmišljaju u tome smjeru pokazuje i to da je Kina sve spremnija svoju robnu razmjenu sa svijetom, u slučaju ako je to potrebno, podmirivati u zlatu.
Hvala Vam na razgovoru.
Macleod: Hvala i vama na pitanjima. Bilo mi je zadovoljstvo.
