Foto: stockimages, freedigitalphotos.net
Jedna od važnih funkcija zlata i srebra u proteklih nekoliko desetljeća gotovo je u potpunosti zaboravljena. Kada govorimo o kupovini “investicijskih” buliona izrađenih od plemenitih kovina, obično na umu imamo želju da “zaradimo na ulaganju”, baš kao što to činimo ulogom u dionice, udjele, obveznice ili fondove.
No, zlato i srebro imaju još jedno, možda i važnije svojstvo: kroz mnoga stoljeća korišteni su kao sredstvo razmjene proizvoda i usluga. Po tome se znatno razlikuju od bilo kojega drugog tipa robe na tržištu. A činjenica da zlato i srebro nisu samo još jedna roba, nego se bez zadrške mogu upotrebljavati i kao novac, ima brojne i dalekosežne posljedice.
Šareni papirići s brojkama
Ljudi vole plemenite kovine. Osjećaj njihova posjedovanja doista je poseban. Jeste li ikada držali zlatnik od jedne unce u svojoj ruci? Ako niste, priuštite si to iskustvo makar s posuđenom kovanicom.
Suvremeni vladari, međutim, zlato i srebro ne vole. Zapravo, ne samo da ih ne vole, oni ih, gotovo bismo se usudili reći, otvoreno mrze.
Razlog je vrlo jednostavan. U zadnjih nekoliko desetljeća vladari praktički svih zemalja svijeta uspjele su uvjeriti svoje državljane da su jedino šareni papirići s otisnutim brojkama legalni, legitimni i jedini dobar medij za robnu razmjenu. Kako im je to uspjelo ovdje nećemo ulaziti jer bi nas ta priča odvela daleko (možda drugom prigodom). Spomenut ćemo samo da je istovremeno s procesom globalnog prihvaćanja papirnatih valuta trajao proces “zaborava” na novčanu funkciju zlata i srebra.
Monetarna politika kao tiskarsko-izdavačka djelatnost
Zlato i srebro trebali su pasti u zaborav zato jer ako bi ih narod koristio kao novac, vladari ne bi mogli upravljati funkcijom države koja se danas eufemistički naziva monetarna politika. U prijevodu ona zapravo znači “tiskanje sve veće količine papirnatih novčanica” koje se zatim koriste za kupovinu čega god vladar smatra za shodno kupiti.
Sa zlatom i srebrom to vladar ne može tako lako činiti. Povijest, doduše, poznaje slučajeve u kojima bi vladari “onečišćavali” zlatne i srebrne kovanice pretapanjem, a zatim kovanjem novih uz sve više i više primjesa neplemenitih metala. No, taj je proces umanjivanja vrijednosti novca bio naporan i skup. S papirnatim je novcem stvar mnogo jednostavnija, a u suvremeno doba kada se novac ni iz čega može stvoriti s nekoliko pritisaka na računalnu tipkovnicu, vladarske mogućnosti za obezvrjeđivanje narodnoga novca (neki to još zovu i legalno krivotvorenje) postaju neograničene.
A to se danas događa s manje više svim svjetskim valutama, pa zbog toga na zlato i srebro trebamo opet započeti ozbiljno računati kao na čvrstu i kroz povijest dokazanu valutu.
