Ulagači su ljudi koji se nadaju da će im uspjeti sačuvati i umnožiti vrijednost osobne imovine. U današnje vrijeme svi smo se pretvorili u ulagače, jer nemamo izbora. U tom golemom ulagačkom mnoštvu postoji, kako ja to vidim, četiri tipa investitora. Bit će zanimljivo ako se pronađete među njima.
1) “Ne zamaraj me!”
Prva vrsta, ulagači tipa “ne zamaraj me!”, rizična bi ulaganja najradije izbjegli u širokome luku. Novac u banci za njih je najsigurnije ulaganje. I u takvome odnosu prema vlastitome novcu ne bi bilo ništa loše kada društvo u kojem živimo ne bi imalo izgrađene perfidne sustave masovnoga potkradanja štedljivih pojedinaca.
Sredinom prošloga stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama i u nekim zemljama Zapadne Europe bilo je sasvim normalno da ljudi svaki mjesec 10 posto svojih mjesečnih primanja stavljaju na stranu na bankovni račun kao ušteđevinu, i zatim, kada bi odlazili u mirovinu, imali bi sasvim dovoljno novca za pristojan život čak i ako ne bi uzeli u obzir pripadajuću im državnu mirovinu.
Takav pristup štednji danas je u svijetu nezamisliv i nemoguć. Zašto? Od šezdesetih godina prošloga stoljeća naovamo traje nemilosrdno obezvrjeđivanje svih vodećih svjetskih valuta kroz obilno tiskanje novca bez pokrića. Tome grijehu obezvrjeđivanja novca nisu sklone samo elite zemalja negdašnje Jugoslavije. Primjerice, od 1965. do 2011. američki je dolar izgubio zapanjujućih 86 posto vrijednosti! Za ono što biste 1965. godine platili 10 dolara, danas biste morali izdvojiti sedam puta više, odnosno, čak 70 dolara!
Stoga je za konzervativne štedljivce od ključne važnosti da shvate kako je njihov pristup novcu zapravo vrlo opasan i riskantan. Dakako, ta je činjenica za njih teško podnošljiva, zbog čega se mnogi obično pretvaraju u drugu vrstu ulagača.
2) “Reci mi, reci!”
Ulagači koji nastoje pronaći investicijskoga “gurua” kojega će slušati i slijediti, spadaju u skupinu ulagača “reci mi, reci!”. Oni nerijetko ulažu u investicijske fondove ili pak vrijednosne papire koje kupuju na nagovor “stručnjaka”. Ni u takvome pristupu investiranju ne bi bilo ništa loše kada posvemašnji raspad društvenih vrijednosti prouzročen obezvrjeđivanjem novca kroz tiskanje bez pokrića ne bi zamaglio razliku između dobrih i loših investicijskih savjetnika.
Postoji hrpetina naoko uglednih i uglađenih ljudi u odijelima i kravatama koji će vam ponuditi najbesramnije investicijske gadosti. Što je najgore, oni te gadosti ne nude zato jer vas žele prevariti. Oni iskreno vjeruju u njih, jer su tako podučeni i jer su poduku nekritički prihvatili. Ono što nude svojim klijentima smatraju da doista predstavlja vrhunsku investicijsku priliku!
Dakle, dobro je imati financijskog “gurua”, ali pri odabiru treba biti vrlo pažljiv i voditi se onom starom narodnom poslovicom: “triput mjeri, jednom sijeci”. A to nas dovodi do dvije nove kategorije investitora.
3) “Ne približavaj se!”
Kada se jednom opeče investirajući u poslove što mu ih je preporučio nekompetentni investicijski “guru”, ulagaču “ne približavaj se!” obično treba dosta vremena da se mentalno i emocionalno oporavi. Financijska katastrofa koju je doživio bolno je urezana u njegov um, pa o bilo kakvim novim ulaganjima više ne želi čuti ni riječi.
A to je šteta jer, kao što sam već spomenuo, likvidna imovina na bankovnome računu u ova suluda vremena može se ubrojiti među rizičnije investicije. Uz to, u svijetu danas postoje izvrsne prilike za uvećanje vrijednosti osobne imovine koje su daleko manje rizične od ulaganja u papirnati novac, da ne govorim o dionicama ili obveznicama.
Ulagači koji se uspiju oporaviti od šoka prouzročenog prihvaćanjem krivih investicijskih savjeta počnu se ponašati na sličan način kao i ulagači koji su imali sreće ili mudrosti odabrati pravoga “gurua”.
4) “Hoću znati, želim znati!”
Najsigurniji način očuvanja i umnožavanja osobne imovine jest ulaganje u vlastito znanje. Ako znate što se zbiva, bit ćete sa svojim novcem na pravome mjestu u pravo vrijeme, i što je još važnije, nećete biti na krivome mjestu u krivo vrijeme. Mnogi investicijski “gurui” koje pratim i cijenim tvrde kako u vremenima koja su pred nama treba puno manje vremena posvetiti potrazi za povratom “na investiciju”, odnosno, dobitkom, a puno više treba paziti hoće li vam se sama investicija uopće povratiti, kako ne biste ostali bez prebijenoga novčića.
Vjerujem kako u idućih nekoliko godina postoji velika opasnost od propasti banaka kakve smo mi na ovim prostorima već doživjeli u doba nestanka Jugoslavije. Kad govorim o propasti banaka, mislim i na naše domaće, ali i na europske banke. A ako se propast banaka ne dogodi, prilično je izvjesno da će se u zemljama s vodećim svjetskim valutama (dolar, euro, jen, franak, funta…), ali i kod nas (jer smo vezani na njih) dogoditi značajna inflacija koja će nas također podsjetiti na jugoslavenska vremena. I što je posebno opasno, nije nemoguć scenarij u kojem bi se istovremeno moglo dogoditi jedno i drugo.
Kupnja zlata
U takvim okolnostima, mudri investitor neminovno će početi razmišljati o kupnji zlata. Vrijednost ove plemenite kovine kroz povijest je oscilirala, ali nikada se nije dogodilo da zlato postane sasvim bezvrijedno. A ako odlučite dublje proučiti tu temu, ustanovit ćete kako upravo živimo u zlatnome dobu ulaganja u plemenite kovine. Postoje uvjerljivi razlozi za tvrdnju da će idućih nekoliko godina trend rasta cijene zlata i srebra biti nastavljen.
Dakle, koji ćete od četiri vrste investitora postati, odlučujete sami. Ako želite doznati više o ulaganju u zlato, srebro i druge plemenite kovine, kontaktirajte nas.