Foto: jscreationzs, Flickr
Procjena gospodarskog rasta zasnovana na nominalnom bruto društvenom proizvodu predstavlja obmanu, budući da je BDP tek mjera količine novca u gospodarstvu. Jednu od stvari koju BDP ne mjeri, a koja je ključna za gospodarski napredak (valja primijetiti: napredak, a ne rast!) jest razina poduzetničke aktivnosti. Ta činjenica ima važnu posljedicu na učinkovitost državne intervencije u gospodarstvo i na rješavanje trenutne ekonomske krize.
Bruto društveni proizvod u osnovi predstavlja zbroj cjelokupne zabilježene poslovne aktivnosti na razini potrošnje, uključujući i državnu potrošnju, izražen u novčanoj valuti. Ako država troši više, BDP raste. Dadete li više novca potrošačima, BDP raste. Dadete li bankama više novca za kreditiranje potrošača i poduzetnika, BDP raste. Sasiječete li državnu potrošnju, BDP pada. Sve te činjenice nisu prijeporne, no nemaju nikakve veze s ekonomskim napretkom. A što je posebno važno, BDP kao mjera isključuje buduću poduzetničku aktivnost, osim u smislu da poduzetnik doista troši određeni novac kako bi svoje planove pokušao oživotvoriti. Opsesija bruto društvenim proizvodom znači da je stvarna poduzetnička aktivnost – nevidljiva ruka što upravlja našom budućnošću o kojoj govori Adam Smith – nedokučiva ekonomskim planerima.
Kriza se produbljuje
Kada bi to bio jedini rezultat izjednačavanja gospodarskog napretka i količine novca u gospodarstvu, posljedice ne bi bile tako dramatične. No, krivo protumačene statističke brojke poput BDP-a navode sve države da donose loše odluke o tome kako “upravljati” gospodarstvom. Njima samo preostaju dvije mogućnosti: ili da putem sve veće inflacije pokušaju “napumpati” BDP ili da se suoče s kolapsom nominalnog BDP-a kroz kreditnu kontrakciju u bankarskom sektoru. Situacija s kojom se trenutno suočava eurozona već sada onemogućuje kompromis između ta dva ekstrema, dok zemlje izvan eurozone vjeruju kako tiskanjem novca mogu mogu izbjeći tu teškoću.
Posljedica nerazumijevanja statističkoga podatka koji nazivamo bruto društveni proizvod jest nesposobnost da se shvati kako monetarna inflacija zapravo skriva od naših očiju produbljavanje ekonomske krize, i time ohrabruje državne mjere koje uništavaju poduzetničku aktivnost, odnosno, stvarni ekonomski napredak. Riječ je o smrtonosnoj kombinaciji: kao da smo u dubokoj rupi i još nastavljamo kopati.
Ne možemo očekivati da će političari prestati kopati dublje i brže, budući da njihovi ekonomski savjetnici traže angažiranje sve većeg broja lopata. Svi političari čvrsto su odani zabludi koja izjednačava bruto društveni proizvod s ekonomskim napretkom. Oni implementiraju ekonomske mjere koje se mogu usporediti proždiranjem svoje vlastite djece. A djeca koju jedemo zapravo su štediše, na koje se žestoko obrušavamo kako bismo održali postojeće stanje, štediše čija ušteđevina zapravo predstavlja preduvjet za poduzetničku aktivnost, bez koje će sve više naših građana postati ovisno o državi.
Stvarna ekonomika
Nema mnogo nade da će to ludovanje prestati sve dok se statističke gluposti poput BDP-a budu smatrale relevantima. Ekonomska kriza, zapravo depresija, o kojoj svjedočimo kroz visoku razinu nezaposlenosti, predstavlja simptom ekonomije opterećene krivo ili loše iskorištenim kapitalnim sredstvima. Problem je moguće riješiti upravo na dijametralno suprotan način od načina na koji ga države trenutno pokušavaju riješiti. Citirajmo jednog od ponajboljih američkih predsjednika s početka 20. stoljeća, Calvina Coolidgea: “Jedna od vjerojatno najvažnijih postignuća moje vlade jest da se nismo miješali. Vlast ne smije biti dio svakodnevnoga života.”
Takvo nešto je i danas još uvijek moguće postići. Potrebno je samo da naše političke vođe steknu dobro razumijevanje stvarne ekonomike, a ne neoklasicističkih doktrina zasnovanih na vjeri. Kada bi bio naoružan kvalitetnim znanjem, političar bi bio sposoban objasniti ispravan redoslijed aktivnosti razumnoj većini, te implementirati ih uz odgovarajuću potporu naroda.
Kolumna je izvorno objavljena na engleskom jeziku, na stranici Goldmoney. Prenosimo je uz dopuštenje autora. Oprema teksta razlikuje se od opreme u izvorniku, te je za nju odgovorno uredništvo Srebrozlato.com.
