Foto: Osbournes Life, Flickr
Srednjostrujaški mediji uzbude se kada netko ili nešto obori rekord. “Branka Vlašić preskočila dva metra i osam centimetara. Teddy Tamgho u troskoku odletio 17 metara i 90 centimetara. Usain Bolt istrčao 100 metara za 9 sekundi i 58 stotinki. Cijena zlata dotaknula 1.254 dolara za uncu.”
Takve vijesti obično pronađu svoj put do naslovnih stranica novina i prvih minuta informativnih emisija.
“Što se to zbiva, ljudi?”
Nas ovdje naravno zanimaju “športski” rezultati zlata, srebra, platine i paladija, no bojim se da bi – zbog sve učestalijih “obaranja rekorda” – vijest o tome uskoro mogla postati dosadno ponavljajuća.
Udarna će vijest, umjesto toga, postati odgovor na pitanje: “Što se to zbiva, ljudi moji?”
Neki bi se na ovome mjestu mogli narogušiti, napasti me i reći: “Ma kakvi rekordi! Neće ovo još dugo sa zlatom i srebrom, balon plemenitih kovina samo što ne pukne!”
Stavite ruku na srce i recite “Dug!”
Jeste li sigurni? Kada bi pobornici zlata s jedne strane i protivnici s druge stavili ruku na srce i iskreno se složili oko jedne jedine suštinske razlike u vlastitu pogledu na svijet, onda bi to bilo ovo: “Kako gledam na dug?”
“Koji dug?” Bilo koji! Moj osobni dug za kupnju stana i automobila. Dug moje tvrtke što sam ga uzeo kako bih proširio proizvodnju. Dug države za javna ulaganja i pokrivanje troškova socijale, zdravstva i drugih obećanja. Tu još dodajte bilo koji drugi dug koji vam padne na pamet.
Pobornici zlata u pravilu će reći: dug je loša stvar. Protivnici zlata u pravilu će tvrditi kako dug nije strašan, ako ga možeš vraćati.
I na tome se mjestu putovi pobornika i protivnika razilaze: “Ako ga možeš vraćati.”
Svjetski svjetski rekord
Postoji jedan rekord koji manje-više sve zemlje zapadne civilizacije ruše svakoga dana u svakom pogledu. Ne prođe 24 sata, a da Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska, Italija, Španjolska, Mađarska, Irska, Portugal, Grčka, Hrvatska (nastavite niz sami) ne povećaju svoja dugovanja. Jučer smo bili manje zaduženi nego što smo danas. A danas smo manje zaduženi nego što ćemo to biti sutra.
Obaranje tog rekorda postalo je toliko normalno, da ga više nitko – a osobito ne srednjostrujaški mediji – ne smatra viješću vrijednom objavljivanja, čak ni na unutrašnjim stranicama novina i na svršetku informativnih emisija.
Iznimno iskustvo
To može trajati još neko vrijeme, ali ne predugo.
Zlato je zaredalo s rekordima, i to će još neko vrijeme doista biti vijest za medije. Kada to prestane biti vijest, znat ćete da je nastupila smrt prouzročena dugovima. U tom će trenutku pobornici i protivnici zlata biti teleportirani u dva posve različita i prilično udaljena svijeta.
I jednima će i drugima to biti iznimno, jedinstveno životno iskustvo.
