Nakon više od 20 godina polagane rasprodaje zlata iz vlastitih rezervi, u 2009. godini dogodio se preokret. Zlatne rezerve u vlasništvu središnjih banaka zemalja svijeta povećane su na globalnoj razini za 425 tona. Tako veliki skok nije zabilježen još od 1964. godine.
Glavni kupci bile su središnje banke Rusije, Indije i Kine. Koga briga! Hrvate zacijelo nije. Hrvatskoj narodnoj banci zlatne rezerve ne trebaju. Pitam se uopće zašto su i drugi središnji bankari krenuli u šoping za tim reliktom barbarske prošlosti?!
Rezerve na tvrdom disku
Ti bjelosvjetski bankarski luzeri trebali bi se ugledati na nas. Mi svoje rezerve čuvamo gotovo isključivo u elektroničkom obliku, na tvrdom disku računala guvernera Rohatinskog. Jedinice i nule koje znače milijune i milijarde “čvrstih svjetskih valuta”. Jednostavno i kompaktno.
Uopće mi nisu jasni ti Slovenci, Srbi, Makedonci… Narodna banka Slovenije ima više od tri tone zlata u svojim trezorima, što iznosi gotovo 10 posto ukupnih slovenskih rezervi u inozemnim valutama. 13 tona zlatnih poluga čuva Narodna banka Srbije čime pokriva nešto malo više od tri posto vlastitih inozemnih zaliha likvidnih sredstava. Makedonci s gotovo 7 tona zlata u postotku pokrivaju ukupne vlastite rezerve u stranim valutama kao i Slovenci. Zlatne rezerve imaju čak i Albanija, Bangladeš i Kamerun.
Najveći “luzeri”
Dakako, najveći “luzeri” među ponosnim vlasnicima zlata Sjedinjene su Američke Države, Njemačka, Italija i Francuska. Oni se nalaze na vrhu liste po količini zlata što ih posjeduju njihove središnje banke. Riječ je o tisućama i tisućama tona. Te zemlje čak dvije trećine svojih rezervi likvidnih sredstava čuvaju u zlatu.
Ponavljam, koga briga. Hrvatska ne spada na listu 107 zemalja koje zlatom u trezoru nacionalne banke podupiru čvrstoću vlastite valute. Tako je i bolje. Za razliku od zaluđenih nacija koje misle da će im zlato pomoći kada jednom nestane struje, mi Hrvati odmah ćemo znati koliko zapravo vrijedi papir koji skupljamo po vlastitim džepovima i lisnicama. Nula kuna.