Kolumnu piše: Matija Gavrilović
Ministri financija i guverneri središnjih banaka proteklog su tjedna dogovorili da će koristiti sve monetarne, fiskalne i strukturne alate kako bi spriječili ulazak eurozone u deflaciju. Nakon što je objavljeno da je eurozoni zaprijetio značajan agregatni pad cijena roba i usluga, mnogi sudionici na tržištu očekuju da će Europska središnja banka na sastanku u prvoj polovici ožujka donijeti nove mjere, odnosno da će dodatno povećati negativne kamatne stope na depozite banaka. Ideja iza takvog poteza jest obeshrabriti štednju građana i nametnuti potrošnju.
Uvođenjem negativnih kamatnih stopa bit će smanjen oportunitetni trošak držanja zlata, a povećan trošak držanja novca u banci. To bi moglo dovesti do odljeva novca iz bankarskog sustava u plemenite kovine, što bi moglo dodatno potaknuti rast cijene zlata i srebra.
Europa i Japan u negativi, Amerikanci samo što nisu
Negativne kamatne stope su, uz kvantitativno oslabljivanje (eng. Quantitative Easing), najjače oružje centralnih planera za ugrožavanje bogatstva građana. Pitanje je kako će štediše reagirati ukoliko banke na njih pokušaju prebaciti kamatni trošak što ga nameću središnje banke. Jer, zašto bi itko ostavljao novac banci, i pri tome dobio natrag manje nego što je uložio zato što vam banka “gricka” glavnicu?
Kamatne stope “u negativi” donedavno su bile potpuno nezamislive. A onda je švedski Riksbank postao prva središnja banka na svijetu koja je 2009. godine uvela negativne kamatne stope. Slijedili su je Danska i Švicarska, koje također naplaćuju pohranu depozita na računima banaka. Sredinom 2014. Europska središnja banka prvi je put zašla u područje negativnih kamatnih stopa. Japan je posljednji u nizu država koje su uvele negativne kamatne stope na depozite.
Guvernerka američke središnje banke Janet Yellen ovoga je mjeseca izjavila kako ne isključuje mogućnost i da se Sjedinjene Američke Države pridruže navedenim zemljama. “Ako se uvjeti promijene i ako budemo smatrali da je potrebna veća podrška gospodarstvu, tada je jedno od potencijalnih rješenja i uvođenje negativnih kamatnih stopa”, rekla je Yellen.
Kad držanje novca u banci donosi gubitak
Centralni planeri, svi redom Keynesijanci, vjeruju da povećanje potražnje pokreće gospodarstvo. Zato je njihov cilj uvijek isti – odvratiti građane od štednje te ih primorati na što veću potrošnju. Rješenje problema koji će nastati zbog naplaćivanja štednje bit će, između ostalog, štednja u zlatu. U vremenima negativnih kamatnih stopa, držanje novca u banci donosi gubitak te zlato, iako ne donosi nikakvu kamatu, postaje poželjnije ulaganje.
Središnje banke žele odvratiti komercijalne banke da novac drže kod njih. Cilj im je natjerati ih da ga milom ili silom plasiraju gospodarstvu, kako bi se građani i poduzeća što više zadužili i potrošnjom potaknuli proizvodnju. Zbog toga su kamatne stope postupno snižavane, sve dok nisu postale manje od nule. Ovaj posljednji potez, prelazak u do sada neistraženi teritorij negativnih kamatnih stopa zapravo je mjera pokrenuta iz potpunog očaja. Umjetno nisko postavljene kamatne stope kratkoročno možda i pomognu gospodarstvu, no dugoročno to stvara samo još veće teškoće – stvaranje ekonomskog balona koji će sigurno u određenom trenutku puknuti.
Kamatne stope uzrokuju jaz između bogatih i siromašnih
Ljudi koji štede novac kako bi u budućnosti kupili neko skupo dobro poput automobila ili kuće teže će to činiti uz negativne kamatne stope. Ovim potezom štediše se potiču na kupnju dobara na kredit, posuđenim novcem. Veća potražnja za dobrima povećat će im cijenu, što će opet ići u korist onih koji novce mogu posuditi, a to su ljudi koji već imaju neku imovinu koju mogu dati u zalog. Oni s najboljim kreditnim rejtingom najviše će profitirati, dok će najgore proći oni koji niti sada nemaju dovoljno. Ljudi bez imovine ili pojedinci s malim primanjima, teško će moći do kredita potrebnog za kupovinu skupih dobara.
Negativne kamatne stope osmišljenje su kako bi produžile životni vijek sadašnjeg sustava, umjetnim poticanjem gospodarstva. Time će se samo produžiti trajanje agonije, no kraj ovakve politike mora doći. Intelektualni otac današnjih centralnih planera, John Maynard Keynes jednom je prilikom izjavio: “Na dugi rok svi smo mi mrtvi”. Malo koga danas među političarima i ekonomistima zanima dugoročna sigurnost i stabilnost. Zanima ih samo “rješavanje” trenutnih, gorućih problema bez obzira na budućnost.
Mnogi mudri ulagači u ovakvim se situacijama okreću drugim oblicima štednje, ponajprije ulaganju u plemenite kovine. Prema podacima poslovnog lista Wall Street Journal, kroz povijest je vrijednost žutog metala rasla kada su kamatne stope padale, odnosno kada su bile nisko postavljene. U nestabilnim vremenima, kad prijeti gospodarska kriza, zlato je sigurna luka.
