Nije tajna da strah povećava cijene plemenitih metala. Strah od rata, neispunjenja ugovornih obveza, inflacije, građanskih nemira i svega što narušava povjerenje u vladu. Tjedan dana nakon bankrota Lehman Brothersa 2008. godine, vrijednost zlata i srebra skočila je za 15 posto. Naime, kada je propala ta 150 godina stara investicijska banka potaknula je najveću globalnu ekonomsku krizu od tridesetih godina prošlog stoljeća. Tri godine kasnije, tijekom vrhunca europske dužničke krize, zbog proračunskih deficita nastalih nedovoljnim poreznim prihodima i prekomjernom potrošnjom Italije, Irske i Grčke, vrijednost srebra se više nego učetverostručila, a vrijednost zlata porasla je čak 250 posto.
Ipak, u današnje se vrijeme strah od financijskog kolapsa smanjio, a u skladu s time i cijene oba plemenita metala. Trenutna cijena zlata kreće se oko 1.300 dolara po unci, a cijena srebra je malo iznad 15 dolara. Nameće se pitanje li sada vrijeme za kupnju po tim povoljnim cijenama? Odgovor je da, osobito srebro, ali ne zbog razloga za koje mislite.
Strah od inflacije
Neki su zabrinuti zbog inflacije u današnjem američkom gospodarstvu, ali odmah nakon Velike recesije, kada je Sustav federalnih rezervi (FED) krenuo u svoj program kvantitativnog popuštanja kako bi pokrenuo gospodarstvo, strah od inflacije bio je na vrhuncu. Budući da je 2009. godine nezaposlenost dosegla 10 posto, FED je dramatično povećao kupnju hipotekarnih vrijednosnica, koje do tada nije uopće kupovao, a one su tada činile čak 39,91 posto ukupne aktive FED-a. To jasno pokazuje da se američka središnja banka snažno fokusirala na izvor problema – hipotekarno tržište, odnosno tržište nekretnina jer je ono prijetilo urušavanjem čitavog financijskog tržišta, a i realnog sektora.
Prema osnovnoj ekonomskoj analizi, previše novca koji se ulaže u premali robni sektor dovodi do inflacije. Ali posljednjih devet godina preokrenulo je tu uvriježenu mudrost. Nezaposlenost je sada ispod četiri posto, a inflacija ostaje pod kontrolom.
Iako kupnja plemenitih metala za zaštitu od inflacije danas izgleda nepotrebno, nitko ne zna kada će doći do sljedećeg monetarnog preokreta. Okidač, primjerice, mogu biti neočekivana neispunjenja ugovornih obveza od strane velike tvrtke koja je preuzela previše duga – a mnogi od njih su u vlasništvu privatnih ulagača. Ili inflacija može porasti kada to najmanje očekujemo. Nažalost, ekonomisti mogu prognozirati sljedeći financijski potres jednako kao što seizmolozi mogu predvidjeti tsunami. Oni su ga svjesni tek nakon što ga vide, ali onda je prekasno.
Plemeniti metali su poput osiguranja. Plaćamo premije prije katastrofe, nadajući se da neće doći do dodatnih potraživanja. Malo ulaganje u srebro i zlato, služi istoj svrsi. Od dijela portfelja usmjerenog u metale, kada su premije niske, preporučuje se investiranje oko pet posto. To je način zaštite koji ulagačima daje sigurnost.
Skladištenje zlata i srebra djelotvorno je kada ništa drugo nije, baš kao u vrijeme Velike recesije. Oba plemenita metala izvrsno su ulaganja u zaštitu od nepredviđenih rizika. Srebro je logičan izbor jer je jeftinije, vrijednost mu raste brže od zlata kada se dogodi katastrofa i lako se dijeli na male kovanice, za slučaj da trebate kupiti kruh ili novi mobitel, a papirnati novac je podbacio. Zlato također spada u taj portfelj, jer već i mali iznos, dugoročno ima veliku vrijednost.
Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, srebro je sada mnogo povoljnija kupovina. Cijene su mu pale za više od 65 posto u odnosu na njegov vrhunac 2011. godine, a zlata za oko 30 posto. Često se zanemaruje činjenica da su srebro i zlato odlično osiguranje portfelja, s poviješću dugom tisuće godina. Također, posjedovanje zlata i srebra ne ovisi o nikakvim obećanjima vlada, institucija ili pojedinaca. Ako imate srebro, čuvajte ga. Ako ne, kupite ga.
Pametno ulaganje
Održavanje plemenitih metala u odgovarajućem okviru, kao važan, ali relativno mali dio portfelja, recept je za izbjegavanje katastrofe kakva je snašla Nelsona Bunkera Hunta, najbogatijeg čovjeka na svijetu šezdesetih godina, koji je bankrotirao kupujući srebro. Naime, povećana inflacija tijekom 1970-ih učinila je svakoga kupcem, ali nitko nije to učinio u razmjerima poput teksaškog naftnog tajkuna.
Hunt je naposljetku kupio gotovo 200 milijuna unci srebra, što je više od ukupne godišnje proizvodnje četiriju zemalja najvećih proizvođača, te je optužen za pokušaj preuzimanja tržišta. Zanijekao je optužnicu, ali je bankrotirao u procesu nagomilavanja svojeg bogatstva. Kako najbogatiji čovjek na svijetu na kraju sve izgubi? Umjesto da srebro tretira kao ulaganje, dio portfelja i druge imovine, zaljubio se u ovaj plemeniti metal do točke opsesije, kupujući ga čak i posuđenim novcem više nego što si je, u trenutku kada su cijene pale, čak i on mogao priuštiti.
Lekcija: Kupite srebro, ali nemojte postati opsjednuti.
Izvor: marketwatch.com
