Francuska je naoko sitnim birokratskim potezom od početka ovog mjeseca efektivno uvela kontrolu protoka kapitala unutar svojih granica.
Zakonskim rješenjem koje je stupilo na snagu 1. lipnja, naime, francuski građani i tvrtke u poštanskim pošiljkama jedni drugima više ne smiju slati gotovinu, kovanice i proizvode od plemenitih kovina. Dakle, u Francuskoj više ne postoji mogućnost da se u pismo ili paket legalno umetne i deklarira zlatna kovanica, srebrna kovanica ili pak nakit, a zatim pošalje običnom ili prioritetnom poštom.
Osobna dostava jedina mogućnost
Prema nekim analitičarima, ovo najnovije zakonsko ograničenje ima jasan cilj: znatno otežati ili čak onemogućiti korištenje zlatnika i srebrnjaka kao transakcijskoga sredstva među građanima.
Osobama koje žele trgovati plemenitim kovinama u Francuskoj preostaje samo svoje kovanice osobno dostavljati, što je povezano sa znatnim troškovima ukoliko se radi o većim udaljenostima. Analitičari također procjenjuju kako se francuski građani usmjeravaju prema korištenju gotovinskih i bezgotovinskih sredstava plaćanja, a što je državnim organima mnogo lakše kontrolirati.
Ograničena kupnja zlata za gotovinu
Još u rujnu 2011. godine, francuska je vlada uvela restrikcije prilikom kupnje investicijskog zlata i srebra, koje su Francuzima onemogućile kupnju zlatnika, srebrnjaka te zlatnih i srebrnih poluga za gotovinu, ukoliko je iznos kupnje veći do 450 eura. Ako kupnja premašuje navedeni iznos, država zahtijeva da ona bude obavljena bankovnim transferom.
Udarac francuskih političara na trgovanje zlatom možda se može objasniti i njihovim nepovjerenjem prema uporabi plemenitih kovina kao alternativnoga transakcijskog sredstva. Plemenite kovine mnogi analitičari smatraju simbolom revolta malih ljudi protiv bankarskog i političkog sustava. Potražnja za zlatom raste istovremeno s erozijom povjerenja u bankarske i financijske institucije. A upravo se iz tih institucija crpi najsnažnija politička moć. Potkopavanje povjerenja u fnancijski sustav zapravo znači potkopavanje povjerenja u političare i u državu, a to je nešto što političari u Francuskoj ali i drugdje ne mogu gledati blagonaklono.