Foto: Okami-chan, Flickr
Na redovitom godišnjem okupljanju ulagača u kovine i rudarstvo (Capital Markets Annual Global Metals and Mining Conference) koje upravo traje na Floridi, izrečena je jedna iznimno zanimljiva teza o povezanosti između rasta cijena zlata s jedne strane, te stanja na svjetskome tržištu obveznica (bonds).
Don Coxe, strategijski savjetnik konferencije, istaknuo je u svom govoru kako se rekordne cjenovne razine zlata ne trebaju samo pripisivati smanjenoj ponudi, koja iz godine u godinu opada zbog smanjenja količina iskopanih u rudnicima.
Potražnja pada, cijena raste. Zašto?
“Zlato je dosegnulo tisuću američkih dolara za uncu u trenutku dok je najveći pojedinačni potrošač svjetskoga zlata, industrija nakita, drastično srezala svoje narudžbe. No, cijena je i dalje nastavila rasti i dostigla je razinu od 1100 dolara. Zašto?”, pita se Coxe.
Ovaj svjetski poznati analitičar naglašava kako se taj rast ne može potpuno objasniti ni masovnim i sve manje kontroliranim tiskanjem novca većine središnjih banaka svijeta, što dakako ima negativan učinak na odnos tih valuta spram plemenitih kovina.
“Ono što se zapravo događa sa zlatom jest da je ono ključni dobitnik u slabljenju jedne druge, naoko sasvim nepovezane investicijske klase. Riječ je o državnim obveznicama (sovereign credit bonds).”, objašnjava Coxe.
Valuta u sjeni
“Investitori promatraju što se to događa s obveznicama, koje su ranije smatrane najsigurnijim mogućim ulaganjem. Oni zapravo pitaju: ‘što je najdugoročniji čuvar vrijednosti’? Nitko ne zna kakva će inflacija biti za dvije, pet ili deset godina. Sljedeća stvar koju ne znamo jest koja će se valuta držati dobro, jer jedina veća svjetska valuta s velikom pozadinskom snagom jest kineska.”
Coxe ističe kako zlato polako postaje valuta u sjeni: “Nasuprot tome da samo vrednuju jednu valutu naspram druge poput Georgea Sorosa, ljudi govore kako će se možda sve valute zajedno na kraju pokazati kao gubitnice.”
Financijski heroin
Globalni investitori, napominje Coxe, upravo se ovih dana suočavaju s ključnim pitanjem, o kojim ovisi njihov uspjeh ili neuspjeh: “Hoće li zemlje OECD-a isplivati iz ovoga ponora i vratiti se uobičajenom gospodarskom rastu? Četrnaest trilijuna dolara deficita te dodatno tiskanje novca pretvorilo se u najveću globalnu akciju spašavanja koje je svijet ikada vidio.”
Duh Johna Maynarda Keynesa smješkao bi se na golu veličinu te akcije spašavanja. “A ona je potpuno neodrživa. Bojazan je sljedeća: jednom kada se monetarni poticaji iscrpe, ja to zovem financijski heroin, pad se lako može opet nastaviti.”, zaključuje Coxe.
Izvor: Kitco.com
