Foto: vxia, Flickr
Zlato je ovih je dana ponovno u središtu interesa europskih ekonomista i političara, premda taj interes nije predmet javnih analiza na stranicama najvećih svjetskih medija, nego uglavnom samo u utjecajnim političkim kuloarima. Unatoč snažnoj cjenovnoj korekciji u posljednjih nekoliko tjedana, žuta plemenita kovina čini se da dobiva na značaju u političkim i intelektualnim bitkama kao “moneta za podkusurivanje”, čime joj se sve više vraća ugled i važnost u međudržavnim i međunarodnim financijskim poslovima.
Njemačka je, naime, ponovno aktualizirala ideju uporabe zlata kao jamstvenoga sredstva za rješavanje žestoke dužničke krize koja upravo trese eurozonu. Radni dokument o tome objavljen je na stranicama Njemačkoga vijeća ekonomskih eksperata (link), dok je priču u medijima prvi objavio britanski The Telegraph, a prenijeli su je Zerohedge, Goldseek i drugi alternativni internetski portali.
“Prisilno” smanjenje dugova
U planu nazvanom “Europski otkupni savez” (European Redemption Pact), njemački ekonomski stručnjaci zagovaraju stvaranje neke vrste europske obveznice koju bi zemlje korisnice bile dužne automatski isplaćivati svake godine u razdoblju od 20 do 25 godina, nakon čega bi ona prestala postojati. Stoga se i ne može reći da je riječ o obveznicama, nego o svojevrsnom mehanizmu “prisilnoga” smanjenja dugova onih zemalja eurozone čiji je omjer opće zaduženosti i bruto društvenog proizvoda iznad 60 posto. To je, naime, najviši postotni iznos duga određen Maastrichtskim sporazumom koji je bio dopušten zemljama članicama Europske Unije prilikom uvođenja eura.
Zemlje koje su probile dužničke kriterije – a to su trenutno Austrija, Belgija, Cipar, Francuska, Njemačka, Italija, Malta, Nizozemska i Španjolska – udružile bi snage tako što bi sav dug iznad 60 posto društvenoga proizvoda stavile pod “zajedničku kapu”, te bi ga zajednički financirale. Jedna od ključnih posljedica takvog pristupa bilo bi povećanje cijene zaduživanja zemljama koje zasad nemaju teškoća sa servisiranjem svojih dugova, a to su Njemačka i Nizozemska.
Zlato kao kolateralno jamstvo
Prema nekim analizama, takav bi pristup rješavanju problema državnih dugova u eurozoni Njemačku mogao koštati i do 0,6 posto društvenoga proizova godišnje. Ipak, njemački političari smatraju kako to ne bi bila prevelika žrva, ukoliko bi se stvaranjem financijskog saveza stabilizirala situacija na tržištu i zaustavila spirala nepovjerenja koja snažno pogađa sve zemlje eurozone.
No, jedan je dio prijedloga plana stvaranja Europskoga otkupnog saveza uzburkao duhove i u utjecajnim političkim kuloarima pokrenuo snažnu raspravu. Naime, Njemačka od zemalja koje bi se uključile u savez kao kolateralno jamstvo zahtijeva uvrštenje određenih količina zlatnih rezervi svake pojedine zemlje. Podsjećamo kako Njemačka trenutno posjeduje 3.396,3 tone zlata, Italija 2.451,8 tona, Francuska 2.435,8 tona, Nizozemska 612,5 tona, Španjolska 281,6 tona, Austrija 280 tona, Belgija 227,5 tona, Grčka 111,6 tona, Cipar 13,9 tona i Malta 0,2 tone.
Rizik gubitka zlatnih rezervi
Ipak, založeno zlato bilo bi postavljeno u odnos prema potrebama pojedine zemlje za financiranjem, što znači da bi se od zemalja s golemim nesrazmjerom između državnoga duga i bruto nacionalnog proizvoda tražilo razmjerno veće zlatno jamstvo. U takvim okolnostima, najvećem riziku gubitka zlata izložile bi se zemlje koje i imaju najvećih problema s refinanciranjem dugova, a to su Grčka, Španjolska i Italija.
Zbog takvog je pristupa prijedlog Europskoga otkupnoga saveza doživio najveće kritike upravo među ekonomistima spomenute tri zemlje. U Italiji su se javile ideje da se umjesto združivanja zlatnih rezervi, talijanski dug kolateralizira pojedinačno. Talijanski stručnjaci, naime, smatraju kako bi savez bio prvenstveno u interesu Njemačke i Francuske, a ne nužno i u interesu Italije.
No, i neki analitičari koji prate stanje u Njemačkoj također smatraju kako ni ta zemlja nije još spremna za prihvaćanje plana. O njemu se, tvrde dobro upućeni, najvjerojatnije neće ozbiljnije raspravljati prije nego što prođu njemački izbori zakazani za sredinu iduće godine. A do tada će zemlje eurozone s najvećim problemima morati proći kroz prilično teško gospodarsko razdoblje.
