Foto: suphakit73, freedigitalphotos.net
Nakon što je tijekom travnja ove godine cijena zlata na svjetskom tržištu doživjela snažnu korekciju, spustivši se s razine od oko 1575 dolara na ispod 1400 dolara za uncu, desetak središnjih banaka diljem svijeta odlučilo je pojačati svoje pozicije u toj žutoj plemenitoj kovini.
Prema podacima što ih je objavio Međunarodni monetarni fond, središnja banka Rusije tijekom svibnja kupila je dodatnih 269 tisuća unci zlata, a središnja banka Kazahstana 85 tisuća. Nadalje, premda još u prosincu prošle godine Azerbejdžan prema dostupnim podacima nije imao niti grama zlata u svojim rezervama, središnja banka te azijske države samo je u svibnju kupila 32 tisuće unci zlata. Svibanj je ujedno bio i četvrti mjesec zaredom tijekom kojih je Azerbejdžan kupovao zlato za svoje zlatne rezerve.
Turska rekordno
U istom se mjesecu i Turska našla na strani kupaca, i to kupnjom rekordnih 586 tisuća unci zlata, što je više nego dvostruka količina od one koju je tijekom svibnja kupila Rusija. U skupini kupaca zlata nakon cjenovne korekcije u travnju našle su se još i Bjelorusija i Grčka, no podaci o kupljenjim količinama za te zemlje još uvijek nisu dostupne.
Sveukupno, prema podacima što ih je do sada prikupio MMF, samo u zadnjih 30 dana središnje banke zemalja u tranziciji i razvoju kupile su gotovo milijun unci žute plemenite kovine. Analitičari procjenjuju kako središnje banke diljem svijeta od ukupne količine raspoloživoga zlata na tržištu trenutno otkupljuju oko 12 posto.
Procjenjuje se također da središnje banke zemalja u tranziciji, koje su se u proteklim godinama dokazale kao najagilniji kupci zlata za svoje zalihe, posjeduju prosječno oko 2,5 posto zlata u ukupnim rezervama strane valute. Ako one taj postotak želje povećati na svjetski prosjek od oko 15 posto, za to će im biti potrebno više od 17 tisuća tona ili više od 550 milijuna unci zlata, što je sedmogodišnja globalna proizvodnja zlata, i to ako se ne uzme u obzir da Kina i Rusija zlato iz svojih zlatnih rudnika ne nude na svjetskom tržištu, nego cjelokupnu proizvedenu količinu apsorbira njihovo domaće tržište.
Rješenje za zaštitu valutnih rezervi
Zašto su središnje banke tranzicijskih zemalja zainteresirane za jačanje svojih zlatnih zaliha? Glavninu njihovih valutnih rezervi čine valute razvijenih zemalja: američki dolar, euro, britanska funta, japanski jen i švicarski franak. A budući da u svijetu trenutno traje žestok valutni rat u kojem sve strane nastoje obezvrijediti domicilnu valutu kako bi njihova gospodarstva bila konkurentnija u usporedbi s drugim zemljama, jasno je da i te rezerve polako ali sigurno gube na vrijednosti.
S obzirom na to da tranzicijske zemlje ne mogu tiskati bez pokrića strane valute iz vlastitih rezervi – to naime mogu samo države koje pod kontrolom imaju strojeve za proizvodnju dolara, eura, funte, jena itd – te rezerve gube na vrijednosti. Stoga je logično da banke tih zemalja nastoje pronaći rješenje za nepovoljnu situaciju u kojoj su se našle, pa pokušavaju dio svojih rezervi diferzificirati u zlato, odnosno, u novac koji se ne može tiskati bez pokrića.
Pri tome su banke zemalja u tranziciji svjesne kako ne smiju previše agresivno kupovati zlato na otvorenom tržištu, budući da bi to snažno utjecalo na povećanje cijene te plemenite kovine. Stoga se sve transakcije prema zlatnim rezervama središnjih banaka obično obavljaju diskretno i izvan uređenog tržišta, a izvještaj o kupnji objavljuje se tek nakon što je transakcija obavljena u potpunosti.
